Javnim glasilima u zemlji

 

 

Zagreb, 08.08.2000.

 

Tema: Suluda imenovanja ulica, trgova, cesta i obala Tuđmanovim imenom.

NAKON TUĐMANA – TUĐMAN?

“Kaštela dobila cestu dr. Franje Tuđmana”, “Omiš dobio Trg dr. Tuđmana”, glase veliki naslovi nekih hrvatskih dnevnika. Počasni građanin Knina postao je, opet, Franjo Tuđman. Prije toga je dr. Tuđman dobio svoj dio obale u Splitu i trg u Škabrnji itd. Usput rečeno, hrvatske žrtve iz hrvatske Škabrnje idu na Tuđmanov račun jer je propustio primijeniti Špegeljev plan o naoružavanju hrvatskih branitelja. Tako su i Hrvati Škabrnje bili branitelji bez pušaka i municije. Zato su i postali žrtve. Hadezeovi zastupnici u kninskoj gradskoj vijećnici kao da su pali s Marsa i ne znaju da je, zahvaljujući Hrvatskoj stranci prava 1861. u proceduri Zagrebačke skupštine prijedlog za oduzimanje Franji Tuđmanu titule počasnog građanina Zagreba. Kao što ni Tito nije ostao “počasni građanin” hrvatskih gradova, tako neće ni “dr. Franjo Tuđman”.

Nakon trezvene analize Paragine kritike Tuđmana od 1990. do 1999. godine, posebno Tuđmanove urote u Karađorđevu o podjeli Bosne i Hecegovine sa Slobodanom Miloševićem, koju je predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga kritizirao još 1992. u razgovoru s američkim novinarima u washigtonskom press-clubu, normalni čovjek se pita jesu li hadezeovi članovi gradskih vijeća u kojima još vladaju, ludi, bezobrazni ili pokvareni kada Tuđmana post-mortem uzvisuju na čast i slavu? Budišin HSLS preuzeo je hadezeov “vječni plamen”, i u hrvatskoj Dalmaciji dio splitske rive nazvao Tuđmanovim imenom u stilu: Ako ne može Budakova ulica, neka bude Tuđmanova obala.

Nakon hrabrog objelodanjivanja stenograma od strane novog Predsjednika Mesića šire se vidi sva zla ćud Tuđmanova režima. Prvog predsjednika Republike Tuđmana je prvi dosljedno kritizirao prva njegova žrtva Dobroslav Paraga, koji je ostao bez svog dopredsjednika Paradžika, bez generala Hrvatskih obrambenih snaga Blaža Kraljevića i tridesetak drugih stranačkih dužnosnika. Na kraju je zbog hrabre kritike ostao i bez stranke (HSP). Zar zato da bi nakon Tuđmana opet bio Tuđman? Zar Hrvatima nije dosta čitati istinu iz stenograma o tome kako je hadezeova družba divljački i na prevaru otpremila generala Blaškića u Haag? (Blaškić je potvrdio istinitost stenograma). Zar hrvatski narod ni nakon 10 godina nije uvidio Tuđmanovu obmanu i prijevaru, i svu zlu ćud Tuđmanovog sustava? Karijeristi po svom grabežljivom ponašanju, koji se predstavljaju kao štovatelji i sljedbenici Franje Tuđmana u raspadajućoj (Anti)Hrvatskoj (anti)demokratskoj zajednici(pljačkaša) danas imaju privilegije, a Hrvati, građani Hrvatske svoje nerješive probleme (nezaposlenost, strah od budućnosti, socijalnu bijedu i siromaštvo…). Stenogrami su potvrdili i Paraginu tvrdnju iz 1992. da je Tuđman dao Ćosiću (bivšem prvom predsjedniku tzv. “SRJ”) bosansku Posavinu. Nije Hrvoje Šarinić “uzaludno” imao 40 posredničkih sastanaka sa Slobom Miloševićem, a Tuđman svoju “vruću liniju” (izravnu telefonsku vezu) sa velikosrpskim voždom.

Ti isti Tuđmanovi jahači apokalipse u stilu Džingis-kanovih divljaka poharali su Hrvatsku gore nego biblijski skakavci. Indonezijski diktator Suharto danas je nakon smjene s vlasti optužen za korupciju i protuzakonito prisvajanje nekoliko stotina milijuna US$, dok je Dobroslav Paraga još 1998. rekao hrvatskoj javnosti kako američki Kongres navodi da je Tuđmanov klan za sebe stavio preko jednu milijardu US$ na stranu. Indonezija ima 200 milijuna stanovnika, Hrvatska 4,5 milijuna! To je možda i najveći dokaz koliko su Hrvati 1990. još bili imućni, čak i nakon polustoljetne pljačke jugo-komunista. Teritorij se u Tuđmanovo vrijeme dijelio brže nego besplatne vruće kobasice na placu, trgu ili pjaci.

Tuđmanovi sljedbenici kuju svog vođu Franju u nebesa kao čovjeka koji je stvorio “neovisnu Hrvatsku”, dok je još 1991. Tuđman podvalio Hrvatima referendum o jugoslavenskoj konfederaciji pod slatkorječivim pitanjem da li su za suverenu Hrvatsku. Tuđman Hrvatima 1990. i 1991. nije predoćio politički program nezavisnosti hrvatske države. Opet je to učinio njegov kritičar Dobroslav Paraga i Hrvatska stranka prava. Neka se srame one koji Hrvate danas tlače nazivljem hrvatskih ulica, trgova, cesta i obala Tuđmanovim imenom, koje opterećuje hrvatsku dušu, moral i etiku u politici i svaku normalu u društvu. Oni i dan danas obmanjuju i varaju Hrvatice i Hrvate. Do kada? Izgleda da smo i danas “pre imućni”!

Goran Jurišić

Ured za odnose s javnošću