Novi list: 16. 8. 2000.

Osuđeni na šestorku?

Piše: Jelena Lovrić

Sada i Dražen Budiša tvrdi da se zaljuljana šestorka mora održati jer “Hrvatska nema ozbiljne političke alternative”. Tom tvrdnjom da sadašnja vlast nema alternative sve se češće maše, kao zastavicom, takvim se uvjerenjem uporno pokušava kapacitirati kolektivni um nacije.

Izjava o nepostojanju alternative neodoljivo je slična onoj Tuđmanovoj: “Evo, recite mi, tko bi me mogao zamijeniti?!”. Pokazalo se da je zamjena ne samo moguća, nego i poželjna. Činjenica da vladajući ne vide nikoga tko bi ih mogao zamijeniti, ne znači da takvih nema. Oni koji danas skromno tvrde kako su na vlast skoro pa osuđeni doimaju se poput reprinta Tuđmanova tobož velikodušnog licitiranja u pogledu princa nasljednika.

Trenutno, situacija je u Hrvatskoj zaista specifična, opozicija je doslovce šaka jada, iz njenih se redova vlast ne bi mogla formirati.

Sadašnja vladajuća garnitura, usto, ima opću podršku; javnost nije za smjene ni kad je oštro kritična prema stilu i rezultatima njena vladanja. To je vrlo racionalan stav. Javnost ne želi drugu vlast, nego od ove ekipe traži drugačije ponašanje. Vidjet će se je li to izvedivo, ali najave rušenja vlade sada sigurno ne mogu proći.

Sve to ipak ne znači da se u slučaju potrebe ne bi mogla formirati i neka drugačija vladajuća konstelacija. Neprestano verglanje kako ova vlast nema alternative, što će reći da je jedina moguća, uvod je u komotan odnos prema funkcionarskim obavezama. Tako se pogoduje vladarskoj bahatosti, mesijanskom ponašanju, svim mogućim zloupotrebama vlasti. Vladari koji smatraju da ih nema tko zamijeniti, da su nesmjenjivi, uvijek se ponašaju kao jedini. A jedini - uvijek prevode kao najbolji. Sadašnja se vlast tvrdnjom o nepostojanju alternative također sve češće služi kao alibijem. Otprilike: dragi narode, budite sretni, kako je-tako je, bez nas - Hrvatska bi bila obezglavljena. Stalno ponavljanje da nam druge nema - služi prepariranju javnosti. Najgore je ako narod zaista povjeruje da je ova vlast bez alternative. Tu smo priču već gledali.

U najnovijem primjeru Budiša je snažno zaljuljao vladajuću šestorku, a onda je konstatirao da “ozbiljne političke alternative Hrvatska nema”. Pa, valjda, stoga mora trpjeti neozbiljne, posvađane i neodgovorne. Jak argument za vlast koja se smatra demokratskom!