Novi list: 23. 8. 2000.

PLITVIČKI SKUP - POČETAK STVARNOG SOCIJALNOG DIJALOGA ILI VRUĆE SINDIKALNE JESENI

Dok Vlada razgovara o socijalnom miru, radnici prijete prosvjedima

Ako je računala da će joj Plitvički skup donijeti socijalni mir ili da će nakon njega biti potpisan socijalni pakt Vlada se grubo prevarila. Morat će ponuditi plaće, izgledna radna mjesta i zbrinjavanje onih koji njihov gubitak tek očekuju. I sve to u dogovorenim rokovima

Piše: Jagoda MARIĆ

ZAGREB - Je li u Hrvatskoj moguć socijalni dogovor i socijalni mir ili će se ove godine konačno dogoditi vruća sindikalna jesen, koja je od silnih najava posljednjih godina više zvučala kao otrcana fraza radničkih tribuna nego ozbiljna prijetnja bahatim socijalnim partnerima? Odgovor na to pitanje trebao bi dati trodnevni tripartitni skup predstavnika Vlade, pet sindikalnih središnjica i Hrvatske udruge poslodavaca koji u četvrtak počinje na Plitvičkim jezerima, a na kojem će Vlada konačno svojim socijalnim partnerima prezentirati program izlaska iz gospodarske krize.

Vlada će na Plitvicama objašniti kakve su njezine buduće smjernice u zapošljavanju, poreznoj politici i načinu korištenja trogodišnjeg proračuna. Račanovi suradnici pokušat će od sindikata ishoditi zeleno svjetlo za socijalni pakt, koji bi Vladi u provođenju tih reformi garantirao kakav - takav socijalni mir. I to na duži period.

Pozitivan ishod te inicijative očekuje i Hrvatska udruga poslodavaca čiji je predsjednik Željko Ivančević, procjenio da bi do kraja rujna odnosno do početka jeseni trebao biti dogovoren i potpisan socijalni mir. Štoviše, on tvrdi da bi takav mir trebao trajati čak tri godine, što je, naravno, zasad potpuno neostvarivo u našim gospodarsko-socijalnim okolnostima. Irski model s točno dogovorenim detaljima, koji ipak zahtijeva više vremena negoli ga Hrvatska u ovom trenutku ima, ili okviran načelan dogovor, osigurali bi socijalni dijalog umjesto štrajkova i prosvjeda za vrijeme trajanja pakta.

Ugovor za pravednu Hrvatsku

A, njih su - štrajkove i prosvjede - za početak jeseni najavljivali predsjednici najvećih sindikalnih središnjica. Što se i je li se otad do Plitvičkog skupa uopće nešto moglo promjeniti? Davor Jurić je u intervjuu za naš list prije nekoliko dana tvrdio da jest, da su se počele provoditi neke točke Ugovora za pravednu Hrvatsku, koje govore o sudjelovanju sindikata u restrukturiranju i privatizaciji pojedinih poduzeća, čime je uspostavljen socijalni dijalog sa socijalnim partnerima.

No, je li to dovoljno za postizanje socijalnog mira ili skoro potpisivanje socijalnog pakta na neki dulji period? Naravno da nije. Budući će mir ukoliko do njega dođe ovisiti između ostalog i o onome što će sindikatima biti ponuđeno na Plitvicama. O kakvim se konkretnim mjerama radi sindikati još ne znaju. Ono na čemu su ministri Ijetos vrijedno radili sindikatima će biti prezentirano tek na Plitvicama. Ipak, sve to može biti tek dobra osnova za razgovor o socijalnom paktu, slažu se svi sindikalni prvaci. On po Juriću nikako ne može biti ispregovaran baš na jesen kako smatraju poslodavci, nego onda kad se dogovore obveze sve tri strane u socijalnom dijalogu. Koliko god se inzistiralo na trogodišnjem miru Jurić ne želi govoriti o tome koliko će on trajati. O njemu je spreman govoriti tek kad se dogovori progresivno oporezivanje plaća, njihova redovita isplata, isplata zaostalih plaća, i naravno otvaranje novih radnih mjesta. Stvari su to na kojima će inzistirati i ostali sindikalni čelnici.

Razgovori kasne

Zdenko Mučnjak, predsjednik HUS nada se da na Plitvice nije pozvan kao izletnik nego radi ozbiljnog razgovora o tim pitanjima. Hoće li doista biti tako ne zna zato što će materijale o kojima treba raspravljati dobiti tek kad u četvrtak posjeti popularno izletište. Smatra da je neozbiljno što Vlada svoje prijedloge sindikatima nije dostavila ranije, kako bi na svojim tjelima mogli o njima raspravljati i zauzeti stav. Ovako to će se dogoditi tek nakon povratka s Plitvica.

No, o čemu god se radilo Mučnjak najavljuje da će njegov sindikat inzistirati na rokovima i da socijalnog mira neće biti samo zato što će netko dati pusta obećanja. Razgovori na Plitvicama po njegovom mišljenju kasne nekoliko mjeseci, a nakon njih nikako ne može biti potpisan socijalni pakt koji bi trajao tri godine. Oni mogu biti tek osnov za socijalni dogovor za sljedeću godinu dana koja bi se onda iskoristila za usaglašavanje socijalnog pakta za dulji period.

Slično misli i Boris Kunst. On će i dalje inzistirati na vladi stručnjaka, a čude ga izjave da ministri iz nekih stranaka ne smiju otići iz Vlade. Bez obzira na sastanak njegova središnjica provest će kako je i najavila pripreme za radničke demonstracije.

Ministar na biciklu

One se po mišljenju Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata, s obzirom na nezaposlenost, neisplatu plaća i val stečajeva, neće morati ni organizirati nego će se događati spontano. Ljudima koji svakodnevno ostaju bez posla i koji mjesecima ne primaju plaću Vlada, drži on, nije u stanju ponuditi posao za šest mjeseci niti egzistencijalnu sigurnost njihovim obiteljima u tom periodu. Što oni mogu izgubiti, tko ih treba organizirati i tko će ih moći smirivati, pita se Sever, dodajući da im sigurno nije dosta da se među njih na biciklu doveze neki ministar. Što se tiče Plitvičkih razgovora on nije optimist, ali se nada da će oni barem značiti početak socijalnog dijaloga i spremnost Vlade da ubuduće ima vremena za razgovor sa socijalnim partnerima. Uvjeren je da se u prijedlozima Vlade ne nalazi ništa spektakularno što bi socijalne partnere približilo socijalnom miru, te želi vjerovati kako sastanak nije organiziran jer Vlada kupuje vrijeme.

Dakle, ako je računala da će joj Plitvički skup donijeti socijalni mir ili da će nakon njega biti potpisan socijalni pakt Vlada se grubo prevarila. Za to će se Račanova ekipa ipak morati pomučiti više nego što je pisanje programa u vrućim danima. Morat će ponuditi plaće, izgledna radna mjesta i zbrinjavanje onih koji njegov gubitak tek očekuju. I sve to u dogovorenim rokovima. Tek nakon toga može računati na krhki socijalni mir i to zato što tempo ne diktiraju sindikati nego 350 tisuća nezaposlenih i oko 100 tisuća radnika koji ne dobivaju plaću.