“Slobodna Dalmacija” Split

n/r glavnom uredniku

g. Josipu Joviću

 

Zagreb, 24. kolovoza 2000.

RAČAN PLASIRAO GLOBUSU INFORMACIJU DA U HAAGU SPREMAJU DOSJE STIPETIĆ? /2/

U članku pod naslovom: “Račan plasirao Globusu informaciju da u Haagu spremaju dosje Stipetić” /SD 23. 8. 200. str. 5/, glavni urednik Slobodne Dalmacije Josip Jović, svojim razmišljanjima o ugroženosti hrvatskih nacionalnih interesa izborom i djelovanjem predsjednika države Stipe Mesića, zbog čega su “ljudi poput Dražena Budiše i Zdravka Tomca preuzeli bez svoje želje ulogu nacionalista”, samouvjereno je dodao, slijedeće zaključke:

“U posljednje vrijeme, čini se ne izvan konteksta, dva su čovjeka naglo isplivala na površinu na hrvatskoj političkoj sceni, o njima se sve više govori, njihove se poruke redovito serviraju preko novina i malih ekrana. Radi se o Milanu Đukiću i Dobroslavu Paragi, o ljudima samo za neupućene vrlo različitih političkih pozicija. No, obojica do iznemoglosti ponavljaju kako su Tuđman i Milošević dogovorili rat, pa su prema tome jednako i za njega odgovorni, i jedan i drugi snažno podržavaju izručenje generala Hrvatske vojske u Haagu.

Paraga, koji je iznenada legaliziran kao vođa stranke, sada ima neki novi specijalni zadatak: razvodniti hrvatsku desnicu, olabaviti eventualne kočnice novom političkom kursu koji bi s te strane mogao doći.”

Radi istine i informacije za nešto mlađu hrvatsku populaciju, treba se podsjetiti da je Dobroslav Paraga, boreći se za slobodu hrvatskoga naroda, u bivšoj državi svojedobno bio najpoznatiji politički disident, a od tadašnjeg predsjednika jugoslavenske Vlade Ante Markovića tretiran kao državni neprijatelj broj jedan.

Službena hrvatska vlast u razdoblju 1990. – 2000. iz gotovo istih vlastodržačkih pobuda, Dobroslava Paragu je tretirala kao “narodnog neprijatelja”, samo zato što se borio da jedinstveni geopolitički prostor Hrvatske i Bosne i Hercegovine bude oslobođen od velikosrpske imperijalističke politike, a u posttuđmanovskom vremenu nije se našao među izbornim pobjednicima.

Istovremeno je glinski velikosrpski nacionalist Milan Đukić u doba komunizma i Jugoslavije bio daleko “ravnopravniji” čak i od samog predsjednika jugoslavenske Vlade, spomenutog A. Markovića, u doba Tuđmana i HDZ-a, kao velikosrbin, nagrađen je raskošnim stanom u središtu Zagreba, i kao takav doveden je u hrvatski Sabor, a na prošlim izborima opet se našao među pobjednicima.

Veoma je neumjesno i nekorektno od gospodina Josipa Jovića, kad gotovo usamljenog i dosljednog borca protiv starog i novog zla titoizma i tuđmanizma, Dobroslava Paragu, uspoređuje s Milanom Đukićem, koji na hrvatskim neuspjesima i porazima stvara svoje pobjede i sniva svoje velikosrpske sne.

Zar ne bi bilo daleko objektivnije i istinitije kad bi gospodin Josip Jović na svoju blistavu uredničku karijeru iz doba titoizma, tuđmanizma i konačno “račanizma-budišizma” pokušao gledati u svjetlu poraza Titova provelikosrpskog jugoslavenstva i Tuđmanova provelikosrpskog hrvatstva, iz kojih je, kao i Milan Đukić, uvijek izlazio kao pobjednik.

Od koga je to Dobroslav Paraga dobio “neki novi specijalni zadatak: razvodniti hrvatsku desnicu” i po čemu se to neopavelićevsko i neotuđmanovsko zlo može smatrati hrvatskom desnicom?

Ako Josip Jović doista misli da bi bilo opasno “razvodniti” HDZ, HSP, HČSP i HKDU rodoljublje može mu se priključiti i uživati u njemu. Nazdravlje!

Mirko Rajčić, Ured za odnose s javnošću HSP 1861