FOKUS: 25. do 31. kolovoza 2000.

Jesu li na redu Bobetko, Domazet i Šarinić

Ova trojica se u ovom trenutku najatraktivniji Tribunalu, budući da najviše znaju o ukupnom djelovanju hrvatskih vojnih postrojba i obavještajnih službi u BiH i Hrvatskoj

Bez obzira na sve tvrdnje, slučaj Stipetić nije dovršen sastankom šestorice. Dapače, on se nastavlja na drugi način. Slučaj Stipetić otvorio je, naime, dileme stvarnog pristupa problemu ad hoc tribunala u Haagu. Nervoza pokazana prilikom same naznake da bi neki od generala koji do sada nisu tako često spominjani, mogao također otići u Haag, pokazuje na neki način nespremnost hrvatskog društva da se suoči sa samim sobom.

A što se zapravo krije iza slučaja Stipetić? Očigledno je da je netko namjerno lansirao baš u ovom trenutku priču o Stipetiću i vezao ga uz predmet "Oluja". Mate Granić naznačio je u jednom od svojih istupa da se u Haagu još uvijek ne vodi formalna istraga, u okviru vojne operacije Oluja, za sektor Sjever već samo za sektor Jug. Prema tome, lako je bilo zaključiti da general Stipetić može pasti pod nekakav oblik sumnje samo za Medački džep.

Rasprave o tome "čačka" li se oko Stipetića, vodi li se formalna istraga ili je već napisana optužnica, za sada nisu toliko bitne.

"Zločesti dečko" hrvatske političke scene Ivan Zvonimir Čičak prvi je, još prije godinu i pol dana, osobno upozorio predsjednika Republike da se oko generala Stipetića nešto događa.Tada je predsjedniku rekao da možda ne bi bilo politički oportuno u ovom trenutku Stipetića postaviti za načelnika stožera, budući da bi se on mogao, hipotetski, naći na listi optuženih. Osim Stipetića Čičak spominje još sedam imena vezanih uz vojnu akciju Medački džep.

Stipetić je došao na kraju Prema informacijama do kojih smo došli prateći što se govori i piše o Haagu i povodom njega, moglo bi se lako dogoditi da se čak tri načelnika glavnog stožera HV-a nađu pred Haškim sudom zbog slučaja Medački džep. Poznavatelji prilika spominju generala Janka Bobetka, koji je u to vrijeme bio načelnik Glavnog stožera i koji je u svojoj knjizi potvrdio da je osobno naredio i pratio vojnu akciju čime je, tvrde neki eksperti, priznao zapovjednu i objektivnu odgovornost.

Drugi načelnik glavnog stožera koji bi, po tim spekulacijama, također mogao biti optužen za zločin u Medačkom džepu je Davorin Domazet, koji je u to vrijeme bio načelnik vojne obavještajne službe. On je, naime, sve vrijeme vojne akcije bio neposredno na licu mjesta i bio jedan od zapovjednika, o čemu su pisale i hrvatske novine. Domazet bi mogao snositi i zapovjednu i izravnu odgovornost za događaje koji se ispituju u Haagu. Posljednjih tjedana mnogo spominjani general Stipetić došao je navodno pri kraju akcije, i tek će se, poslije najnovijih demantija, trebati utvrditi može li ga se za bilo što teretiti.

Kako su se sporne akcije vodile na teritoriju pod kontrolom Unprofora, na listi bi se mogao, na iznenađenje mnogih, naći i Hrvoje Šarinić, koji je u to vrijeme bio šef svih obavještajnih službi. Ako se prolistaju tadašnje novine, vidjet će se da je upravo on davao sve, izjave vezane za Medački džep.

No, da Šarinić ne bio ostao jedini "sumnjivi" civil, uz njega se u posljednje vrijeme spominje i Slavko Degoricija, tada još visoki državni dužnosnik koji je "pokrivao" područje Like. Pažljivi promatrači bilježe činjenicu da je odmah nakon izbijanja afere Stipetić upravo Degoricija posjetio generala Stipetića i s, njim razgovarao u četiri oka. O čemu - to znaju pouzdano samo njih dvojica.

Niži zapovjednici Što se tiče vojnih zapovjednika u akciji Medački džep na nižem operativnom nivou, oni su već toliko puta spominjani u javnosti da je njihovo sudjelovanje u toj akciji gotovo notorna stvar. To su prije svega bili Rahim Ademi i Mile Kosović te Mirko Norac. Na zahtjev Međunarodne zajednice Ademi je čak neko vrijeme bio uklonjen iz hrvatskog vojnog vrha, a Kosović je gotovo nestao u hrvatskoj vojnoj hijerarhiji.

Kao što pokazuju posljednji-događaji, teško je znati vodi li se formalna istraga. No, činjenica da su istražitelji Haškog suda vršili iskapanja ubijenih vezana uz Medački džep, govori o tome da neka vrsta istrage traje. Otuda i znatiželja o imenima, njihovoj ulozi i možebitnoj krivici. Hoće li se netko od osoba koje spominju znalci haških prilika naći u Haagu i u kojem svojstvu, odlučit će tužiteljica i njeni pomoćnici.

Pri tome valja voditi računa da Haški tribunal i u drugim predmetima vrbuje sitnije ribe da bi došao do većih. Kome će Sud ponuditi suradnju, teško je znati. No, nepobitno je da bi Tribunalu u ovom trenutku najatraktivnije osobe mogle biti Bobetko, Domazet i Šarinić, budući da oni najviše znaju o ukupnom djelovanju hrvatskih vojnih postrojba i obavještajnih službi kako u BiH tako i u Hrvatskoj.

Slučaj generala Čarmaka Činjenicu da Sud ima svoje metode prilikom djelovanja na terenu najbolje pokazuje slučaj generala Čermaka. Kao što je poznato, Sud je s njim razgovarao već dvaput. Prvi put istražitelji su ga posjetili prije gotovo dvije godine, a drugi put prije dva mjeseca, oba puta u Zagrebu. Čermak je već angažirao i branitelja, i to bivšeg zagrebačkog tužioca Čedu Prodanovića, koji je - prema nama dostupnim informacijama - zbog toga već i boravio u Haagu. O čemu su razgovarali Čermak i istražitelji teško je znati, ali se i tu vjerojatno radilo o trgovini jer je Čermak u svojoj "bogatoj vojničkoj karijeri" bio izravno umiješan u mnoge faze rata, od '91., preko Bosanske Posavine, pa sve do Oluje.

Carla Del Ponte drži u rukama sudbinu ne samo potencijalnih Haških optuženika nego i hrvatske Vlade u cjelini. Jer, bilo koja optužnica koju ona podigne stvorit će tektonske poremećaje u Hrvatskoj i može dovesti u pitanje cijelu Vladinu politiku. Sve to Hrvatsku dovodi u vrlo delikatnu situaciju, a kako će Hrvatska isplivati iz toga ovisi prije svega o mudrosti njezine političke elite, koja do sada nije pokazala velike znakove političke zrelosti.

Mladen Barbić