Novi list: 28. 8. 2000.

VLADA I DALJE U POTRAZI ZA NAJBOGATIJIM OBITELJIMA, IAKO JOJ ROK ISTJEČE DANAS

NE POSTOJI NORMA KOJOM BI SE DEFINIRALO BOGATSTVO

Vlada se prihvatila nezahvalnoga posla mjerenja bogatstva. Mjeri li se to dužinom jahte, brojem avionskih propelera, zalihom slika i starinskih knjiga, bankovnim računima ili leptir mašnama? I na kraju, koja se to ekonomska, pravna ili druga mjera iz arsenala Vladina oruđa ne može provoditi dok se ne dobije odgovor na to pitanje

Piše: Vlado RAJIĆ

ZAGREB - Hrvatska Vlada još uvijek traži dvjesto najbogatijih hrvatskih obitelji. Iako rok dobiven u Zastupničkom domu danas istječe, nedostaju izvješća jednog ili dva ministarstva da bi cijeli dokument prošao žrvanj kabinetske rasprave i spreman stigao na redovnu sjednicu u četvrtak.

- Najavu da će se odgovor Saboru sročiti do iduće sjednice kabineta valja shvatiti uvjetno - upozorava glasnogovornica Vlade Aleksandra Kolarić. - Vlada ne želi na brzinu riješiti svoju obvezu prema zastupnicima, ne želi se poigravati nalijeđenim formulacijama. A dobiveni zadatak nije ni pravno dokraja jasan, nedostaju parametri za ključne točke preuzete obveze.

Zašto baš dvjesto?

Iz citirane izjave je jasno da se Vlada prihvatila nezahvalnoga posla. Ponajprije, odakle baš 200 obitelji. Zašto ne tisuću ili stotinu? Nadalje, što je to pojam najbogatijih? Mjeri li se to dužinom jahte, brojem avionskih propelera, zalihom slika i starinskih knjiga, bankovnim računima ili leptir mašnama? I na kraju, koja se to ekonomska, pravna ili druga mjera iz arsenala Vladina oruđa ne može provoditi dok se ne dobije odgovor na to pitanje?

A ako ovakvi upiti imaju smisla, onda preskakanje prihvaćenog roka za ispunjenje tog “zadatka” zapravo i ne treba čuditi. Izmišljotina bivšeg predsjednika Tuđmana, ambicija da čvrstom vojskom, policijom, tajnim službama, uz podršku bogatih obitelji ostvari demokraciju, sad bi u sasvim drukčijim okolnostima trebala biti i ostvarena. Ono što čudi je odluka parlamenta kojom je prijedlog bivših Tuđmanovih trabanata prihvaćen i predstavljen kao ozbiljan posao. Naravno, u kontekstu raspletanja ovdašnjeg kriminala, od klasičnih formi nezakonitosti do tranzicijsko-privatizacijskog celofana u koji je pljačka najčešće zamatana.

Činjenica da u pravnom poretku ne postoji norma kojom bi se definiralo obiteljsko bogatstvo, spoznaja da jednostavno nema parametara kojima bi se debljina obiteljskog novčanika izmjerila bila je poznata i HDZ-predlagačima, ali nažalost i šarenom koalicijskom društvu ostalih zastupnika. S obzirom na rok koji istječe ovog ponedjeljka valja očekivati da će se hadezeovci toga sjetiti i popisu podvala kojima je ovo ljeto obilovalo, Račanu i ministarskoj sviti dodati još jedan kritički ton.

Kamionisti i instalateri, postali industrijalci

U urednim zemljama bogatstvo je transparentna kategorija. Isčitava se ne samo sa stranica za to specijaliziranih publikacija, već i iz poreznih prijava. Zašto u Hrvatskoj prvih dvjesto najvećih poreznih obveznika nisu ujedno i patroni isto toliko najbogatijih obitelji nije stvar za koju mora odgovarati, čak i podatkom, vladajući kabinet. Teret naslijeđa u kojem su kamionisti i instalateri, pjesnici i automehaničari postajali industrijalci ne mogu razriješiti ministri, već policija i sudovi. Da policija i sudovi to ne mogu učiniti služi i spomenuti HDZ prijedlog. Jer, eto, sadržano je u podtekstu inicijative, ni država sa svim svojim instrumentarijem ne može ući u trag bogatim obiteljima.

To što ni policija ni sudovi još nisu u potpunosti u rukama države, već parastranačke vojske izborno poražene prošloga siječnja, opozicijsku družinu u Zastupničkom domu ne zanima.

Baš će biti zanimljivo vidjeti kako će na aktualnom satu krajem rujna premijer i njegovi ministri uspjeti obraniti poziciju u koju ih je gurnula njihova parlamentarna većina.

Pomogla bi knjiga gostiju zatvora u Remetincu

Najlakše bi popis dvjesto najbogatijih obitelji bilo sastaviti čistom “resavicom” knjige gostiju na recepciji zatvora u Remetincu. Pa ako tko usfali do punog sastava, lako se nađe isprika. Nije naivno povjerovati da se ta greška i skriva u podtekstu HDZ-ove inicijative. Jer, svako ime je podatak, podatak traži objašnjenje, pa je korak do “presude bez suda” manji od milimetra, jer je većina remetinečkih abonenata na čekanju pravde.

Može se prepisivati i popis potraživanja za povrat nacionalizirane imovine. Znaju se ljudi čijim je precima ili njima samima oteto silno bogatstvo u zemljištu, gradskim kućama i kvartovima, hotelima i ostalim nekretninama. Ali, taj bi popis otetog bio dulji od traženih 200 obitelji.

No, sasvim sigurno HDZ ne želi da se popis sastavlja zbirkom poslovnih ljudi koji su izravnim posredovanjem njegove vlasti pljačkaškim kohortama “privatizirali” nacionalnu privredu. A možda bi im baš taj potpis trebalo sastaviti i podastrijeti.