Novi list: 30. 8. 2000.

MUP-ova REKONSTRUKCIJA AFERE AHMIĆI DOKAZUJE BLAŠKIĆEVU NEVINOST

VLADA DOBILA SPECIJALNI IZVJEŠTAJ O AHMIĆIMA

MUP-ov “Pregled saznanja o događajima vezanim za zločine u Ahmićima” dostavljen je Vladi 21. kolovoza na odlučivanje o daljnjem postupanju. Međutim, taj dokument nosi oznaku državne tajne i još nije dostupan javnosti

ZAGREB – Ne želim više davati nikakve izjave u vezi Ahmića. Za novine ništa! - rekao je u utorak za naš list general Milivoj Petković, jedan od glavnih aktera najnovijeg MUP-ovog “Pregleda saznanja o događajima vezanim za zločine u Ahmićima s prijedlogom daljnjeg postupka”. Šetajući Zagrebom, Petković je hipnotički ponavljao priču koju je vjerojatno napamet naučio tijekom proljeća 1999. godine kada je na Pantovčaku i u vojnom hotelu “Zvonimir” memorirao najsitnije detalje svog haškog svjedočenja protiv generala Tihomira Blaškića.

U ponedjeljak je Ministarstvo unutarnjih poslova napokon dovršilo pedesetak stranica svog izvještaja o krivcima za Ahmiće te ih uputilo na adrese najviših državnih dužnosnika.

Zamjenik premijera Goran Granić zatražio je od svih službi obavještajne zajednice da pripreme dokumente s njihovim saznanjima o zločinima u Ahmićima, stoji u priopćenju Vlade. Jedan od takvih dokumenata je i MUP-ov “Pregled saznanja o događajima vezanim za zločine u Ahmićima”, koji je dostavljen Vladi 21. kolovoza na odlučivanje o daljnjem postupanju. Međutim, taj dokument nosi oznaku državne tajne ij oš nije dostupan javnosti, piše u priopćenju.

Već u utorak detalji istrage objavljeni su u tjedniku “Nacional”.

MUP je potvrdio da je u srednjoj Bosni postojala dvostruka linija zapovijedanja, čime je izbijen glavni argument presude Blaškiću prema kojem je on bio izravno nadređen svim postrojbama HVO-a u Lašvanskoj dolini, pa tako i onoj odgovornoj za Ahmiće. To je u svom precizno nabubanom svjedočenju pred sudom u Haagu izjavio i general Petković, ali je sada postalo očito tko je sve od političkih i vojnih moćnika stajao iza njega. Popis je pun uobičajenih sumnjivaca: Franje Tuđmana, Ivića Pašalića, Davora Domazeta Loše, Markice Rebića, Ante Gotovine, te Stipe Udiljaka, operativca SIS-a. Svi oni tjednima su trenirali generala Petkovića, zapovjednika Zbornog područja Ston, pripremajući ga da iskopa rupu pod svojim ratnim kolegom Blaškićem i iz nje izvuče stvarne krivce za pokolj u Ahmićima.

General Blaškić svoj ratni arhiv iz Lašvanske doline prenio je u Mostar, a dragocjeni dokazi potom su prebačeni u splitsku Loru. Onda su u organizaciji Markice Rebića i Ante Gugića, šefa SIS-a, preneseni u Zagreb, u sjedište HIS-a na Kunišćaku, gdje je ošnovana “Grupa Haag”. Ona je pod Rebićevim nadzorom navodno bila zadužena za opsluživanje haških odvjetnika, ali budući da su u njoj sjedila i dva člana umiješana u zločin u Ahmićima, Ignac Koštroman i Ante Slišković, ne treba čuditi da je građa očišćena od inkriminirajućeg materijala po njih dvojicu.

Posebno zanimljivo saznanje MUP-a odnosi se na tajni sastanak bosanskohercegovačkog HDZ-a u kući Darija Kordića u Busovači večer uoči ahmićkog pokolja, u travnju 1993. godine. Tamo su bili nazočni glavni akteri masakra u kojem je ubijeno 116 muškaraca, žena i djece. “Ali tamo ima djece”, prigovorio je netko od urotnika te večeri, na što mu je odgovoreno kako bi i “ta djeca mogla postati odrasli ljudi”.

Osim toga, u “Pregledu” su objašnjene i dvije obavještajne akcije za ometaje istrage Haškog suda. Operacijom kodnog imena “Jež” Mladen Naletilić Tuta sklonjen je izvan dometa SFOR-a u trenutku kad mu je zaprijetilo uhićenje po nalogu Haaga. Štoviše, SIS-ovci su poduzeli opsežnu akciju prisluškivanja i praćenja svih osoba povezanih s Haaškim sudom, od prevoditelja do mogućih svjedoka.

S druge strane, MUP iznosi i podatke od tajnom ratu Gojka Šuška i Miroslava Tuđmana, odnosno između njihovih gustih mreža obavještajaca diljem BiH.

MUP je rekonstruirao i kretanje viteških bjegunaca, Paška Ljubičića, Miroslava Brale Cicka, Ante Sliškovića, Tome Vlajića i Vlade Ćosića. Oni su sudjelovali u ahmićkom pokolju, da bi nestali čim se za njih zainteiesirao Haag. Tek je nedavno otkriveno da su sva petorica godinama živjela u Hrvatskoj, ali pod lažnim identitetom. Njihovi mjesečni prihodi isplaćivali su se preko poduzeća “Monitor” pod kontrolom Ljube Ćesića Rojsa. Najprije im je kupljena kuća u zagrebačkom predgrađu, da bi zatim bili preseljeni u zaleđe Zadra. Zabilježeno je da je Paško Ljubičić ucjenjivao svoje skrbnike zahtjevom da dobije jednako veliku kuću kao i Ante Slišković. Zbog mira u maloj obitelji želja mu je ispunjena. Ipak, ministar unutarnjih poslova Šime Lučin u svom se izvješću požalio da su mu novinski izvještaji o identitetu i prebivalištu petorice bjegunaca samo otežali daljnju istragu.

Opsežna rekonstrukcija događaja oko Ahmića upućena je hrvatskom državnom vrhu koji sada treba reagirati. Stipe Mesić već je najavio da će za nekoliko mjeseci dolijati i najveće političke zvjerke prošlog režima, pa bi i ovo mogao biti dovoljan poticaj za njegov konačni obračun s Pašalićem i njegovom nomenklaturom. Više riječi o tome bit će u čevrtak za kada je Mesić zakazao konferenciju za novinare.

T. KLAUŠKI