KAD ĆE EUROPSKA PETNAESTORICA OTVORITI VRATA
ŠESNAESTOMU, SEDAMNAESTOMU, ITD.
HRVATSKA ĆE S "VELIKIM PRASKOM" S BALKANA?!

Gabariti su određeni, procesi širenja okvirno su poznati, no Europska unija još uvijek ne zna koga će prvo, kada i kako primiti u punopravno članstvo. Među zemljama prvim kandidatkinjama nervoza raste, rokovi i datumi, posebice poslije sastanka u Varšavi, ponovno se produljuju. Kada će dakle Slovenija, Mađarska, Češka, Poljska, Estonija i Cipar dočekati svečanost primanja u elitno europsko društvo?
Predsjedavajuća Francuska, posebice predsjednik Jacques Chirac, kloni se određivanja preciznih datuma (to je već učinio prije dvije godine obećavši "najnaprednijima" bruxelleski potpis 2000. godine). Sada se s oprezom govori o novom pomaku čak i na 2004. godinu.
Koliko god to "najnapredniji" na listi čekanja teško shvaćaju, EU odluku o proširenju neće donijeti sve dok ne završi unutarnju reformu. Završetak međuvladine konferencije planira se na kraju francuskog predsjedanja, pa bi nakon summita EU-a u Nici stvari trebale biti ponešto jasnije. Samo napuštanje načela konsenzusa u većem dijelu procesa donošenja odluka i prijelaz na glasovanje kvalificiranom većinom neće biti dovoljno, strukturalne promjene zahtijevat će puno truda i vremena. Napokon, odluku o glasovanju kvalificiranom većinom valja donijeti konsenzusom.
Da se sve ne bi završilo na Bruxellesu, EU će morati ponovno preispitati i vlastitu strategiju. Prvi krug kandidata nije jednobojan, razlike među zemljama su očigledne. Mađarska je po popisu uvjeta ( Aqui communitaire) napravila najviše, no ima problema s manjinama; Slovenija ju je prestigla u pogledu uvjeta za Schengen, pa će schengenski režim provoditi i prema Mađarskoj; Poljska se s uvjetima silno muči pa zasad samo salonskim raspravama razmišlja kako zapravo pristupiti prvim kandidatima. Može li se, primjerice, primiti samo Mađarsku i Sloveniju kada ispune sve uvjete, a "vani, na hladnomu" ostaviti Poljsku?!
EU dosta pozornosti i vremena u posljednje vrijeme posvećuje Zapadnom Balkanu. Veže ih ponuda Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a dijele velike razlike. Makedonija je s pregovorima već započela, Hrvatska bi trebala za nepuna dva mjeseca. EU bi u Zagrebu na summitu u studenome trebao jasnije odrediti strategiju prema zemljama netom izišlim iz ratnih sukoba, zemljama visoke "deregulative" u funkcioniranju pravne države. Mnogi u Bruxellesu govore o teoriji "velikog praska": tko ga prvi učiniti u regiji, bitno će se odmaknuti od Balkana! Može li to biti Hrvatska?
Zemlje kandidatkinje prvoga kruga, neovisno o stupnju napretka po popisu detaljnih uvjeta, prvi dio posla, onaj zajedničke vanjske politike, već su savladale: u Ujedinjenim narodima te zemlje nastupaju gotovo zajedno, s istim vanjskopolitičkim stajalištima.
Francuska želi svoje predsjedanje učiniti uspješnim. Jedan od preduvjeta je izbjegavanje preciznih datuma i ponovno naglašavanje uvjeta.