NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika) - Na kraju Milenijskog summita Ujedinjenih naroda predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odazvao se molbi Vjesnika i odgovorio na nekoliko pitanja o dojmovima koje nosi iz zgrade Ujedinjenih naroda na East Riveru.

- Sazivanje Milenijskog summita bila je izvrsna ideja da se na jednom mjestu sastanu sve države na kraju milenija da razmotre sveukupnu situaciju u kojoj se nalazi svijet, te da razmotre regionalne probleme i kako ih riješiti. Raspravljalo se, dakako, i o financiranju Ujedinjenih naroda i njezinim mehanizmima i kako unaprijediti funkcioniranje svjetske organizacije, jer se izmijenila situacija u odnosu na doba kad su Ujedinjeni narodi osnovani. Ujedinjeni narodi trebaju biti efikasniji jer je globalizacija ponukala mnoge da o tim problemima raspravljaju, budući da ona uz pozitivne efekte ima i onih koji izazivaju konfliktne situacije. Zato se ovdje mnogo govorilo o tome kako izbjeći konfliktne situacije i kako uspostaviti harmoniju u svijetu.

U pet minuta ne može se reći puno, ali mogu se poslati poruke koje jedna zemlja smatra najvažnijima. Ja sam, kao što ste čuli, izložio poruke Hrvatske, koje se tiču Europe i našeg mjesta i u Ujedinjenim narodima i u procesu europskog udruživanja. Svaka od pojedinačnih poruka sadržavala je nešto što može zanimati ostatak svijeta. Mene je, na primjer, impesionirao govor predsjednika Gane Jerryja Rawlingsa jer je govorio o temi koja nije samo afrička. To je pitanje korupcije i mita, kao pošasti koja je poharala nerazvijene zemlje. Zemlje u tranziciji, u koju skupinu spada i Hrvatska, imaju također slične probleme. Predsjednik Gane je na zgodan način uspio produžiti svoje izlaganje, zainteresiravši cijelu dvoranu i dobio jedan od najduljih pljeskova.

- Njihove poruke su u svakom slučaju potvrdile važnost Ujedinjenih naroda, jer ni jedan drugi svjetski mehanizam ne može zamijeniti odgovornost Ujedinjenih naroda. Oni su se svatko na svoj način založili za jačanje uloge Ujedinjenih naroda i da svatko u tome treba preuzeti svoj dio odgovornosti, što uključuje i jačanje mehanizama svjetske organizacije, kako bi i Vijeće sigurnosti i Opća skupština mogli biti efikasniji.

- U svim bilateralnim razgovorima to je bila jedna od važnih tema kako s državama iz našeg neposrednog susjedstva, tako i s državama iz šireg europskog kruga. To je zanimalo naše sugovornike iz Azije, Afrike i Amerike. Posebno ih je zanimalo kako mi vidimo situaciju u regiji i kako gledamo na odnose sa susjedima. Svi pozdravljaju hrvatsko otvaranje prema Europi i svijetu, naša nastojanja da se otvorena pitanja bilateralno riješe sa susjedima, ali najviše ih je zanimalo sadašnje stanje u Srbiji i naredni izbori; kako mi vidimo izglede da pobijedi opozicija i ako pobijedi što ona nudi. Baš nemam dojam da bi se dolaskom ove opozicije na vlast u Srbiji stanje bitno promijenilo.

Čini mi se da ćemo dobiti tek iskorak prema procesu demokratizacije u Srbiji. Jer, natjecanje s Miloševićem u nacionalizmu ne vodi rješenju, niti uvodi Srbiju u krug europskih država i intergracijske procese. Tek bi naredni korak u Srbiji mogao biti produktivan u tom pravcu, kako za Srbiju tako i za cijelu regiju u kojoj je ona danas remetilački faktor. Rekao sam svojim sugovornicima da bi bilo ravno čudu da pobijedi opozicija, jer Milošević ima sve mehanizme u svojim rukama, a jednostavno nema drugog izlaza niti alternative. Njega jedino vlast može održati, ali ne samo politički nego i na životu.

- Imao sam razgovore s predsjednikom Slovenije Kučanom, predsjedavajućim Predsjedništva BiH Izetbegovićem, s predsjednikom Makedonije Trajkovskim, ali i s predsjednikom Crne Gore Đukanovićem, koji također sudjeluje, što je značajno, na ovom skupu. Svi se uglavnom slažemo oko toga što se dogodilo i što se danas događa na ovom našem trusnom prostoru.

- Bio sam na jednoj sjajnoj večeri koju je organiziralo nekoliko udruga američkih Hrvata i mislim da je atmosfera bila prava prijateljska, slavljenička. Na njoj sam čuo da je bilo određenih otpora za organiziranje tih večeri. Idući dan sam u razgovoru sa svećenicima, koji djeluju u američkoj hrvatskoj zajednici saznao da se radilo o nesporazumu, pa su mi naglasili da svi podržavaju legalne i legitimne izbore Republike Hrvatske i da u tom nitko ne pravi razliku, i ako ih ima, to su samo mišljenja pojedinaca. O nekom bojkotu, rečeno je, nije bilo ni govora. Osim toga tvrde da, budući je dvorana bila ispunjena, nije ni bilo mogućnosti da se primi više od nekoliko stotina ljudi. Ukazali su da u Hrvatskom centru na Manhattanu uz katoličku župu ima mnogo više prostora, pa se kandidiraju da kad netko iz Hrvatske dođe da se taj susret održi u njihovim prostorijama.

- To samo dokazuje da Hrvatska dosad nije funkcionirala kao pravna država. Ako su osumnjičeni za jedan brutalan ratni zločin u Ahmićima mogli u Hrvatskoj imati boravak s promijenjenim identitetom, to znači da su imali i sredstva za život. To im je netko morao osigurati, a to znači netko iz strukture vlasti. Zasad to možemo samo nagađati, ali smatram da istraga mora odgovoriti i na ta pitanja i pozvati sve koji su u tome sudjelovali da snose konzekvence. Hrvatska, kao što sam više puta rekao, mora biti pravna država. Nas u svijetu danas cijene, ali ukoliko bi se ovo događalo, kao što je teroristički čin u kojemu je ubijen Milan Levar, ako se događa da u Hrvatskoj ljudi žive pod tuđim identitetom, a trebaju odgovarati za ratne zločine, ako se događa da razni svjetski hohštapleri dobivaju hrvatske putovnice i s njima pod lažnim identitetom putuju po svijetu, sve to Hrvatskoj nije legitimacija za uključenje u europske integracije u krug ozbiljnih pravno uređenih zemalja. Zato je dobro da se u svakoj ovakvoj aferi ide do kraja da se stvari potpuno raščiste, a svi dogovorni da polože račun.