Večernji list: 09. 09. 2000.

JERKO ZOVAK NA GLAVNOM ODBORU SDP-a KRITIČKI O NOVOM STRANAČKOM STATUTU:

Zašto bi Račan odlučivao o svemu u stranci

* Parlamentarni ustroj za koji se zauzima u državi Račan ne provodi u SDP-u, tvrdi Zovak

Na nedavnoj sjednici Glavnoga odbora SDP-a otvorena je rasprava i o novom prijedlogu stranačkog statuta. U tom se kontekstu nije raspravljalo samo o mogućnosti osnivanja stranačkih frakcija već i o mehanizmima odgovornosti i odlučivanja unutar SDP-a, na čemu se testira i budućnost vodeće hrvatske stranke.

Pojavila su se i dva oprečna mišljenja. Radna se skupina u svom prijedlogu novoga statuta nije bitnije odmaknula od načela na kojima se zasniva onaj dosadašnji. Drukčije viđenje unutarstranačkih odnosa imao je, međutim, član Glavnoga odbora Jerko Zovak, ugledni stranački aktivist iz Slavonskog Broda. Napomenuo je kako kritiku "službenog" prijedloga temelji na usporedbi sa statutima nekoliko europskih socijaldemokratskih stranaka, pogotovo njemačkog SPD-a, pa ne može prihvatiti da se SDP "razvija suprotno temeljnim demokratskim trendovima".

Spajanje funkcija

Mato Crkvenac, predsjednik toga tijela, ocijenio je Zovakovu raspravu teškom i neutemeljenom, nakon čega više nije bilo diskutanata. Prijedlog je izglasovan u neizmijenjenom obliku, pa se pretpostavlja da bi nakon javne rasprave trebao biti prihvaćen na konvenciji SDP-a uz samo sitnije ispravke i dopune.

Čime je Zovak ipak uznemirio stranačko vodstvo? Pošao je, naime, od teze da se država razvija iz polupredsjedničkog sustava u parlamentarni, gdje će premijer Račan zacijelo imati kancelarski status, te da je apsurdno što stranka kojom rukovodi istodobno zadržava predsjednički model djelovanja. Drugim riječima, predsjednik bi između dvije stranačke konvencije mogao donositi sve važnije odluke, u čemu se nije obvezan konzultirati čak niti s Predsjedništvom, a zaključci Glavnog odbora također bi se donosili na njegov prijedlog. Posljedica je takvog modela odlučivanja da je politička karijera članova SDP-a ovisna o stavu samoga predsjednika, pa danas gotovo sve ministre ili saborske zastupnike i nazivaju Račanovim ljudima.

Zovak, dakle, inzistira na parlamentarnom ustroju stranke, čime bi se u što većoj mjeri izbjeglo da se u istim osobama spajaju stranačke i državne funkcije, odnosno da iz jednih po automatizmu proizlaze one druge. Zato on osporava Račanovu tezu da je "stranka tamo gdje smo mi članovi Sabora i Vlade", nudeći demokratičniju uzrečicu "stranka je tamo gdje smo mi - članovi stranke".

"Obnova komitetskog duha"

- Novi prijedlog statuta SDP-a - kaže Zovak - zasnovan je na dvije neprihvatljive pretpostavke. S jedne strane to je sveopća dominacija predsjednika stranke, koji bi trebao ponijeti na svojim leđima sav stranački život, donositi sve važnije političke odluke i predlagati sva kadrovska rješenja, od izbornih lista do ministarskih kandidatura. Mislim da je to najkraći put do obnove starog duha komitetskog odlučivanja. S druge se, pak, strane uvodi određeni oblik položajne rente jer su svi državni dužnosnici, primjerice iz Sabora ili Vlade, samim tim predodređeni i za najvažnije stranačke pozicije. Logika po kojoj je funkcija temeljni kriterij stranačke promocije nije prihvatljiva u zapadnim socijaldemokracijama. Time se golem politički kapacitet SDP-ova članstva svjesno odlaže na političko smetište - zaključuje Zovak. Iako Zovakove kritike mahom nailaze na muk, zacijelo i zbog hvatanja pozicija uoči skorašnje konvencije, a u nekim su stranačkim kuloarima nazvane i demagoškima, činjenica je da prijedlog novoga statuta ne slijedi ona ista načela za koja se vladajuća stranka zauzima u političkom preustroju Hrvatske.

Ž. Krušelj