Jutarnji list: 11. 09. 2000.
OPTUŽBE
Predsjednik Mesić opet proziva Vladimira Šeksa zbog oslobađanja 15 merčepovaca 1992.Manolić i Nobilo optužili su Šeksa da je zataškao zločine u Gospiću i Pakračkoj Poljani
Otkriva li možda Mesić svojim jučerašnjim upozorenjem Šeksu da su dokazi o Gospiću i Pakračkoj Poljani opet na stolu i da slijede optužnice ili je, kao i u slučaju bogaćenja obitelji Tuđman, Predsjednik jednostavno ponovio nešto što je prije pročitao u novinama
Piše: Nino Đula
Je li Vladimir Šeks, dok je još bio državni odvjetnik, 1992. godine zataškao zločine iz Gospića i Pakračke Poljane - tema je o kojoj se zadnji put javno raspravljalo u rujnu 1997. godine, nakon priznanja Mire Bajramovića o zločinima "Merčepove grupe".
Josip Manolić ozbiljno je optužio Šeksa da je, kao Merčepov politički zaštitnik, zaustavio istragu i da je kriv što je 15 pritvorenih merčepovaca, umjesto u zatvoru, završilo na slobodi. Manolićev saveznik iz vremena raskola u HDZ-u, danas predsjednik Republike, Šeksov slučaj opet stavlja na dnevni red.
Mesić je, naime, jučer u našem listu rekao da nova vlast ne namjerava kriminalizirati HDZ, nego pojedince i skupine u koje, dodao je, "svakako spada i Vladimir Šeks". Precizirao je da se to odnosi na ulogu koju je Šeks odigrao u vrijeme dok je bio državni odvjetnik. Manolić je prije tvrdio da je predsjednik Tuđman osobno tražio kažnjavanje zločinaca iz Gospića i Pakračke Poljane, dakle da se državni vrh ponašao kao da je riječ o kriminalnim radnjama, a nikako ne o zločinima s političkom pozadinom.
- No, istraga o Pakračkoj Poljani bila je zaustavljena u određenom momentu, a još nije bila ni okončana, u početku 1992. godine, kada su okrivljeni oslobođeni i pušteni iz zatvora na inicijativu državnog odvjetnika Vladimira Šeksa, bez kojega se procedura nije mogla sudski okončati - rekao je Manolić.
Kad su ga pitali kako je moguće da je Šeks bio utjecajniji od njega - a poznato je da je Manolić u to vrijeme bio najbliži Tuđmanov suradnik dakle, zašto on sam nije spriječio zataškavanje zločina, Manolić je odgovorio da se i tada poštivalo pravilo prema kojemu je u sudskom kaznenom postupku najvažniji - državni odvjetnik.
Amnestiranje zločinaca
Manolić je rekao da je Šeks ipak imao određenu potporu u vladajućoj strukturi da odgodi rješavanje slučajeva, s izlikom da se usred obrambenog rata zločinci ne mogu hvatati i zatvarati. To je, vidjet će se, poslije bio i glavni Šeksov argument dok se branio od napada da je amnestirao zločince.
Nije međutim Manolić bio jedini koji je inzistirao na Šeksovoj odgovornosti za propast procesa protiv zločinaca. Odvjetnik Anto Nobilo, koji je tada bio zamjenik zagrebačkog državnog odvjetnika i vodio slučaj Pakračke Poljane, još ga je ozbiljnije optužio.
- Šeks je taj koji je morao dati nalog za promjenu kvalifikacije djela kako bi osumnjičenici mogli biti pušteni. Šeks se morao suglasiti da im se ne produljuje pritvor - upozoravao je Nobilo. On je bio prvi koji je spomenuo i moguću Šeksovu kaznenu odgovornost u tom slučaju jer, upozorio je, kazneno je djelo prikrivati zločin i njegove počinitelje.
Šeks je ubrzo uzvratio Nobilu još oštrije: "Gospodine Nobilo, vi ste glavni krivac za učinjene propuste jer ste, kao iskusan profesionalac, vrlo dobro znali što znači asistirati kod izrade nezakonitih i neuporabljivih dokaza, pa vas s pravom okrivljujem da ste sudjelovali u uništenju i prikrivanju krunskih dokaza u vezi sa slučajem Pakračka Pljana".
Naime, pritvoreni su merčepovci tada policiji priznali niz strašnih zločina, ali su poslije naprosto zanijekali da su te iskaze doista dali. Šeks je zapravo optužio Nobila da je namjerno ignorirao činjenicu da osumnjičenici daju iskaze bez prisustva branitelja i time im, rekaoje Šeks, omogućio da budu oslobođeni jer su im iskazi bili pravno nevaljani.
Manoliću, Nobilu i ostalima koji su ga htjeli prikazati kao krivca za oslobađanje 15 merčepovaca Šeks je poručio da se procesi protiv zločinaca nigdje ne pokreću u ratu, nego poslije.
Dokazi na stolu
"U krvavoj brobi hrvatskog naroda za opstanak, za biti ili ne biti, za državu, za domovinu, u prijelomnim zbivanjima 1991. i 1992., kada je Hrvaska gorjela, nestajala, kada su svakodnevno masakrirani hrvatski ljudi, vi biste danas htjeli da se tada hrvatska država, sve to namjerno zaboravljajući, okrenula bitnom organiziranju procesa onima za koje se sumnjalo da su odgovorni za zločine. Uvijek se to radi poslije, a ne na početku ili usred rata" rekao je Šeks. To je provociralo pitanje predstavlja li upravo ta Šeksova izjava njegovo priznanje da je namjerno zataškao zločine.
No, i ta je polemika odmah u rujnu 1997. opet zataškana i nije, toliko je javnosti poznato, imala sudski epilog ni po zločince iz Gospića i Pakračke Poljane ni po njihove zaštitnike. Zato je pitanje otkriva li možda Mesić svojim jučerašnjim upozorenjem Šeksu da su dokazi o Gospiću i Pakračkoj Poljani opet na stolu i da slijede optužnice ili je, kao i u slučaju bogaćenja obitelji Tuđman, Predsjednik jednostavno ponovio nešto što je prije pročitao u novinama.