Večernji list: 11. 09. 2000.

Izluđivanje javnosti

Već je postalo uobičajeno da se politički interesi ostvaruju monstruoznim optužbama i fizičkim prijetnjama

Piše: Željko Krušelj

Nevjerojatna je lakoća kojom se u današnjoj Hrvatskoj izriču i monstruozne optužbe i fizičke prijetnje, što samo dokazuje kroničnu slabost pravne države, djelomice zbog neodgovarajuće zakonske regulative. U tom je kaosu, koji nakon Levarova ubojstva nije samo verbalni, važno nametnuti svoje interese, makar i po cijenu svjesnoga izluđivanja javnosti.

Uzmimo samo najsvježije primjere. Novinarka Jasna Babić u prošlotjednoj je televizijskoj emisiji HDZ, dakle stranku kao cjelinu, nazvala "zločinačkom organizacijom". Budući da je to izrekla u kontekstu gospićkoga atentata, potaknula je sumnju da je bivša vladajuća stranka svojevrsni "mozak" i "stožer" zločina. Stranka koja je, unatoč svim opravdanim kritikama i nagomilanim zabludama, ipak predvodila Hrvatsku u neovisnost formalno je poistovjećena s nacističkim SS-postrojbama na Nürnberškom procesu. Tuđman i Sanader kao Hitler i Himmler! Indikativno je da se to događa u istome tjednu u kojem aktualni predsjednik te "zločinačke organizacije" odlazi u posjet bavarskome CSU-u. Možda njemački demokršćani ipak ne znaju s kim imaju posla?!

Ni Vladimiru Šeksu, šefu saborskoga kluba HDZ-a, nije trebalo mnogo da uzvrati na način koji će dodatno pogoršati odnose na političkoj pozornici. U jednom je subotnjem intervjuu ustvrdio kako je "moguće da u Hrvatskoj bude još takvih ubojstava ako se nastavi kriminalizacija HDZ-a kao cjeline i ako se stvara atmosfera javnoga pogroma i linča". Izgovorio je on još nekoliko prijetnji zbog kojih bi ga čak i negdašnji državni tužitelj Šeks pozvao barem na "informativni razgovor". Braneći se tezom o suočavanju HDZ-a s "duhovnim terorizmom" koji može dovesti do "pravih ubojstava", Šeks je posebno imenovao dva politička tjednika. Time je potencijalnim bombašima trasirao put do "neprijatelja". Novinari se u svakom slučaju sada imaju razloga temeljito zamisliti prije objavljivanja neke HDZ-u neugodne teme. Lijep prilog demokratizaciji, gospodine Šeks!

Htjeli to ili ne, i takvim se istupima broj nervoznih simpatizera suprotstavljenih stranaka i ideologija svakodnevno povećava. Dio bivše političke nomenklature pokušava mobilizirati saveznike među radikalnim desničarima, a ljevičarski ekstremisti, i pri vlasti i u medijima, zaista ne biraju sredstva kako bi od svakoga poteza HDZ-ovih dužnosnika pravili skandale i "pumpali" javnost. Alternativa je efikasnost državnih tijela u razrješenju Levarova ubojstva, kao i daljnje raspetljavanje zločina koji su okaljali Domovinski rat. Prema pravim krivcima i njihovim naredbodavcima ne treba imati lažne samilosti, jer svaka neodlučnost i slabost potiče novo, još opasnije prolijevanje krvi. Ili mi ili oni, rekao bi iskusni političar i obavještajac Joža Manolić.

Hrvatska se, sve u svemu, ne treba zabavljati pričama o tome je li stranka za koju je u najboljim danima glasovala gotovo polovica Hrvata "zločinačka". To ne proizlazi iz njezina programa i statuta. Usporedbe radi, HDZ tu najtežu kvalifikaciju nije dao ni bivšem KPJ/SKJ, iako je komunističko vodstvo za svoje vladavine činilo masovne zločine i gospodarske otimačine, o čemu postoji opsežna literatura.

Gledano unatrag, HDZ-ov je ključni problem u tome što se u praksi razvijao na klanskim osnovama, bliskim mafijaštvu, svjesno zaobilazeći i pravni poredak koji je sam ustrojio. Zato treba pojedinačno identificirati nositelje svih nezakonitosti, uključujući i njihovo sudsko gonjenje, umjesto da obični hadezeovci strepe hoće li im nove vlasti banuti u kuću i ispitivati ih o djelovanju unutar omražene stranke. Politika koja ne uzima u obzir raspoloženje širih društvenih slojeva javnosti unaprijed je osuđena na propast. A i sama otvara vrata nasilju.