Slobodna Dalmacija

Za Tribinu

“UPOZORAVAM: PRIJETI NAM VAL POLITIČKOG NASILJA I UBOJSTAVA” (2)

SULUDE PRIJETNJE PSIHIČKI ZDRAVOG V. ŠEKSA

Suprotno svim očekivanjima, na izjavu novinarke Jasne Babić u TV emisiji “U krupnom planu” da je HDZ “zločinačka organizacija”, najgrublje je reagirao Vladimir Šeks, te je, uz najavljenu tužbu protiv spomenute novinarke, na pitanje: “Je li Hrvatska na pragu nasilja i terorizma nakon ubojstva Milana Levara?” – odgovorio: “Moguće je da u Hrvatskoj bude još takvih ubojstava ako se nastavi kriminalizacija HDZ-a kao cjeline i ako se stvara atmosfera javnog pogroma i linča”.

Zanimljivo je, međutim, da isti V. Šeks nikada nije javno reagirao na daleko teže optužbe iste novinarke Nacionala Jasne Babić, koja je njega osobno, u desetak članaka u posljednjih 10 godina, prikazala kao bivšeg tajnog doušnika jugoslavenske tajne policije Udbe, obznanjujući da je djelovao čak pod tri doušnička imena: “Sova”, “Dean” i “Kolega”.

Kako, dakle, protumačiti činjenicu da V. Šeks tako oštro odgovara na optužbu protiv njegova, doduše značajnog kolektiva, pokreta kojem pripada, a šutio je kad bi praktično svaki pošteni čovjek najdosljednije ustao u obranu svoje osobne časti i ljudskog dostojanstva.

Pri svemu tome nije nezanimljivo da je V. Šeks u javnosti općenito prihvaćan kao poštenjačina i čovjek “čistih ruku”, koji se, za razliku od mnogih njegovih stranačkih drugova, nije nemoralno obogatio i oteo narodnu imovinu.

Međutim, kako “ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag”, tako ni V. Šeks ovom prigodom nije uspio ne otkriti bolnu točku svoje životne i političke filozofije. Na pitanje: “Zašto baš sada tužite kad je o HDZ-u izgovoreno i napisano puno težih kvalifikacija?”, V. Šeks je odgovorio: “Jedno su političke opservacije, drugo su izjave o tome da smo zločinačka organizacija. Naime, osim psihičkog bolesnika Dobroslava Parage, nitko nije kazao da je HDZ u cjelini zločinačka organizacija”.

Čovjeku je, očito, uz svu njegovu moć prividno nenadmašnog manevriranja, u mnoštvu različitih vlastodržačkih interesnih grupa kroz koje je prošao, konačno “dogorjelo do nokata”.

Ne mareći od najranije mladosti za dobro svoje Domovine, stekao je, jednu za drugom, dvije političke ljubavnice – Partije, SKJ i HDZ, te zajedno s njima i nemirnu savjest. Život prolazi i Partije propadaju jedna za drugom, a tu, pokraj njega živi, političar kao i on, od najranije mladosti, posve mirne savjesti, odan svojoj Domovini. U bivšoj državi najdosljedniji protivnik prve Šeksove Partije, SKJ, a potom i najdosljedniji protivnik druge Šeksove Partije, HDZ-a, da bi u 40-toj godini života doživio sramotni neuspjeh obiju partija i njihovih sljedbenika, među kojima “počasno mjesto” pripada upravo Vladimiru Šeksu.

Bilo bi, dakako, krajnje psihički nezdravo pomisliti da je Šeksov kolektivizam i njegova “ljubav” za Partije plod “naivnog” idealizma. Nipošto!

Prva Partija, SKJ, nagradila je njegovu odanost funkcijom osječkog javnog tužitelja i novim stanom od 76 m. Kad je kao prvoborac nove Partije, uz tuđe žrtve dakako, doputovao u “glavni grad svih Hrvata”, nekoć “društveni stan” u Osijeku prodao je za 170.000 DEM, te kao novi i daleko utjecajniji član nove Partije, uz mnoštvo najviših funkcija, nagrađen je novim stanom od 200 m udaljenim 50 m od Trga Bana Jelačića u Zagrebu.

Tržišna cijena toga stana danas iznosi blizu milijun njemačkih maraka, a navodno veliki rodoljub i branitelj hrvatstva, psihički zdravi V. Šeks taj je stan “otkupio” i postao vlasnik za 40.000 DEM.

Radi svega rečenog, Šeksove prijetnje terorizmom treba shvatiti veoma ozbiljno, jer je veliko pitanje nalazi li V. Šeks igdje drugoga izlaza iz slijepe ulice u koju je dospio, slijedeći nagon svoje sebične naravi?

U Splitu, 12. rujna 2000.

Mirko Rajčić