Vjesnik: 14. 09. 2000.

KOMENTAR

Pravna država na djelu

ALEKSANDAR MILOŠEVIĆ

Nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže pravosnažnom sudskom presudom. To je temelj na kojem počiva svaka pravna država i pravni sustav usklađen s osnovnim normama ljudskih i građanskih prava. Čak i tada moguće su sudske pogreške pa je povijest i najuređenijih pravnih država puna pogrešno osuđenih pojedinaca.

No da bi se ustanovila nečija krivica ili nedužnost, valja često puta provesti dugotrajnu, opsežnu i složenu istragu. Tijekom tog postupka pojedinac ili skupina osumnjičenih za možebitno kazneno djelo mogu biti na kraće ili duže vrijeme lišeni slobode. Njihovo uhićenje ne znači i krivicu, čak ne znači da će na završetku istrage protiv njih biti podignuta pravosnažna optužnica. Sve to valja imati na umu kad se raščlanjuje slučaj uhićenja Tihomira Oreškovića i gospićke skupine, zatim lišavanje slobode generala Ivana Andabaka i umirovljenog brigadira Ignaca Koštromana te zatvaranje Jerolima Nekića, Željka Stipića i Gorana Petrića iz Zadra. Orešković i skupina dovode se u vezu s nedavnim ubojstvom haaškog svjedoka Milana Levara, Andabaka i Koštromana želi saslušati Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu, a trojicu Zadrana povezuje se s prikrivanjem i pomaganjem skupini osumnjičenoj za zločin u Ahmićima, počinjen tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini.

Nitko od njih nije proglašen krivim, niti su podignute optužnice i ne može se sa sigurnošću reći hoće li ih uopće i biti. No, kaznena djela s kojima se svaki od uhićenika dovodi u vezu, takva su da zahtijevaju njihov pritvor dok istraga ne utvrdi da za tu nepopularnu ali zakonski utemeljenu mjeru više nema potrebe.

To su suhoparne činjenice spektakularnih i dramatičnih uhićenja, obavljenih tijekom utorka u Zagrebu, Gospiću, Karlovcu, Kninu i Zadru. Dio uhićenika od prije je bio poznat javnosti, neki od njih obnašali su odgovorne političke dužnosti, nekolicina uhićenika djelatni su časnici Hrvatske vojske, a jedan od njih, Ivan Andabak, s činom je generala. Sve ove činjenice za medije i znatiželjnu javnost predstavljaju senzaciju prvoga reda, pa ta uhićenja sigurno pobuđuju veću pozornost, nego pritvaranje osoba osumnjičenih da su počinili kaznena djela u prometu ili trgovini. Uostalom, i kaznena djela s kojima se povezuju Orešković i gospićka skupina, Andabak i Koštroman te zadarska skupina, takva su da pobuđuju pozornost.

Međutim, još prije nego je i počela istraga, dio političkih čimbenika u Hrvatskoj ovim je uhićenjima dao druge, političke razmjere, koji nemaju veze s pravom, pravosuđem i funkcioniranjem pravne države. Za te pojedince i skupine, mahom desne političke orijentacije, uhićenja gospićke skupine, Andabaka i Koštromana te zadarske trojke kriminalizacija su Domovinskog rata, udar na istinske junake borbe za hrvatsku samostalnost, pravni voluntarizam i povratak u najcrnje razdoblje komunizma.

S druge pak strane, predsjednik Republike Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan u svojim ocjenama o akcijama Ministarstva unutarnjih poslova i uhićenjima govore kao o početku djelovanja pravne države i odbijaju i pomisao da je do uhićenja došlo na zahtjeve ili pritiske iz inozemstva.

Posve različite ocjene istih događaja na određen način zbunjuju javnost. Prosječni građanin pita se tko je u pravu. Što se u Hrvatskoj zbiva. Počinje li pravna država djelovati ili je na sceni samovolja, bezakonje i pravni voluntarizam, koji pravnom nesigurnošću prijete svakom građaninu?

Oni koji odriču pravo pravosudnim institucijama da u svjetlu postojećih zakona djeluju i preventivno na određeno vrijeme liše slobode potencijalne okrivljenike, pokazuju da im nije stalo do vladavine prava i pravne jednakosti svih građana. Bez obzira na političku prošlost, hijerarhiju u vojsci ili prošle zasluge, nitko ne može biti izuzet od odgovornosti pred zakonom i oslobođen svih, pa i neugodnih zakonskih odredbi kao što je uhićenje tijekom istrage. Što je osoba koja se nađe pred zakonom istaknutija u svojoj javnoj funkciji, to je javnost s pravom osjetljivija na svaki pokušaj izigravanja zakona i traženja pogodnosti za pojedinca ili skupinu. Tako je i u slučaju Oreškovića i gospićke skupine, Andabaka i Koštromana te zadrana osumnjičenih za pomaganje ahmićkoj skupini.

Hoće li netko od uhićenika biti optužen, suđen i osuđen, stvar je istrage i činjenica do kojih se u njoj dođe. Upravo zato, svaki pokušaj da se ova uhićenja koriste radi političkih obračuna i politikantskih podmetanja izravni su udar na pravosudni sustav i pravnu državu.