Feral Tribune: 16. rujna 2000.

FERAL EKSKLUZIVNO OBJAVLJUJE STENOGRAM RAZGOVORA KOJI JE U STUDENOME 1996. VOĐEN IZMEĐU FRANJE TUĐMANA I ANTE ĐAPIĆA

PREDSJEDNIČE, DOPUSTITE DA RAZBIJAM OPOZICIJU

Iako je vlast u Hrvatskoj čvrsto u rukama stranaka lijevoga centra i centra, ritam udaraju desne stranke i njima okrenute veteranske i invalidske udruge i sl. Premda su teško poražene na izborima, od čega se još ne uspijevaju oporaviti, njima ipak polazi za rukom nametnuti neke od glavnih tema oko kojih se vrti politički život zemlje, na prvome mjestu tzv. dekriminalizaciju domovinskoga rata i zamrzavanje odnosa s Haaškim sudom.

Uz to, koristeći se neodlučnošću aktualne vlasti, one su stvorile i atmosferu linča prema svima s kojima se u tim temama ne slažu, pogotovo prema onima koji bi mogli pokrenuti mehanizam konkretne krivične odgovornosti.

Ono što najviše upada u oči, jest činjenica da desnici sve to polazi za rukom, premda njezin duhovni otac Franjo Tuđman više nije na životu. On joj je osiguravao prostor za djelovanje, tretirajući je kao neku vrstu prljavaca za specijalne zadatke, a ona mu je uzvraćala bezgraničnom odanošću i zahvalnošću, koju stenogram razgovora Tudman-Đapić razgolićuje zorno da zornije ne može. Do "skinutih gaća".

Razgovor je vođen 28. studenog 1996., nedugo nakon što se Tuđman bio vratio s liječenja u SAD, bješnji nego ikad, jer se "oporbena situacija" u Zagrebu nastavlja. Đapić ga udvorički obasipa prijedlozima kako da taj problem riješi.

 

ZAPISNIK

s razgovora Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, s g. Antom Đapićem, predsjednikom HSP-a, održanog u Predsjedničkim dvorima, dana 28. 11. 1996. godine

Početak u 18,30 sati

PREDSJEDNIK: Dobro večer, izvolite. Šta je nova na vašoj zagrebačkoj sceni?

ANTO ĐAPIĆ: Gospodine Predsjedniče, stvari se pomiču nabolje. Ja bih prije stvarno zahvalio što ste me primili, jer znam da ste i prezauzeti, ali, uistinu osjećao sam i ja jednu veliku potrebu da se s vama malo, na neki način, posavjetujem, i čak da i neke stvari možda, ako ste slobodni, da i predložim. Molio bih vas, nakon par minuta, ako bi mogli i nasamo par riječi, ako može, ako nije nepristojno, da to zatražim. Dalje, što se toga tiče Zagreba, mislim da u ovom trenutku pozicija jest pat pozicija što je već uspjeh na ono kako je bilo prije. Međutim, baš sam sada razgovarao sa Zlatkom, mislim da smo možda jedan korak prije izašli s najjačom kartom, baš sam razgovarao, ali to se još da regulirati, jer su oni bili jučer jako ranjivi. Rožić i ja, mi smo naša dva vijećnika, mi smo bili na obje strane, bili, kako bi rekli - pod kontrolom. I, oni su bili totalno uspaničeni, Tomac. Ja sam onda predložio njemu, jer ja sam znao da mi nećemo imati 41, to sam znao, jer sam znao da Kranjčina nije na našoj strani, pa sam pokušao zarolati igru, i to sam bio predložio, i dečki su to prihvatili u klubu HDZ-a, da tražimo prekid i da se usvoji dnevni red. Mi smo to bili tražili, i za sljedećih nekoliko dana da vidimo šta možemo još napraviti, da ne bi izgubili na glasovanju. Tomac je na to isto pristao, i rekao je - ja jesam zato da se proba naći politički dogovor. Ja sam odmah onda upao s tezom, te je potrebna velika koalicija, u najmanju ruku kao velika koalicija, u kojoj morate biti svjesni novih odnosa snaga, da više nemate većinu, da imate u Gradskoj skupštini vrlo tanku većinu, i da je situacija u Hrvatskoj takva da se, gdje su god pukotine, da se one moraju zatvarati. Onda je on na to pristao, i mi smo to odigrali, ali oni, kad su bili sigurni da imaju 40 vijećnika, onda su oni pokušali prljavim trikom ići na glasovanje, što nije bio dogovor, i ja ću to večeras reći kada budem u Motrištima, jer sam večeras gost kod Manjkasa, i jednostavno ću reći da se oni nisu ponijeli fer, da su se poslužili prljavim trikom. Tada je odmah HDZ napustio, a mi smo čekali sekundu, dvije, Rožić i ja da ponovo poentiramo kad izlazimo, da kažemo - gospodine predsjedniče, utvrdite kvorum, molim vas, tako da se točno zna da nemaju kvorum, i tako je Skupština prekinuta, sada je pozicija takva kakva je. Zbog toga sam smatrao da možda nije bilo dobro da odmah idemo, da Zlatko ide s najjačom kartom, da kaže - mi smo osnovali državotvorni blok, jer sam ja mislio da još mogu unutar njih zakuhati.

MALO SAM ZBUNJEN

PREDSJEDNIK: Da, a šta se niste dogovorili.

ANTO ĐAPIĆ: Da, da...

ZLATKO CANJUGA: Predsjedniče, to je bila, u ovom trenutku ideja da mistificiramo tu pojam udruge, s kojom oni tamburaju godinu dana, i da kaže - evo, sada mi imamo svoju udrugu, i sada možemo razgovarati ravnopravno, što nismo mogli godinu dana.

ANTO ĐAPIĆ: Predsjedniče, ja sam ovo... i cijelu godinu dana sam se pripremao za taj trenutak. Ja sam gradio onu poziciju, znate, nezavisne...

PREDSJEDNIK: Dobro, da ne gubimo vrijeme sada. Prema tome, šta ima hoćeš li oš nešto...

ANTO ĐAPIĆ: Dakle, ja bih želio reći nekoliko riječi, jer i mi smo u jednoj poziciji prema HDZ-u koja je dosta nejasna. Da, a sada bih isto želio reći - da me ne biste krivo shvatili, ja sam naučio da uvijek govorim otvoreno, i vjerujem da i vama to odgovara da ja budem do kraja iskren. Oni su jučer napravili cijeli niz gluposti, i da ih nisam izvukao, oni bi išli na glasanje silom, da se smijeni Tomca, izgubill bi na glasanju. Ja sam potpuno praktički bio u tom momentu tako da sam se morao nametnuti kao autoritet u klubu vijećnika HDZ-a, da kažem - nemojte, izgubit ćemo, iskompromitirati će se, potrošit ćete jeftino Manolića, potrošit ćete jeftino mene, nećemo uspjeti Tomca srušiti, on će ponovo likovati, ponovo će ga biti puni mediji,. idemo na prekid, itd. I, na kraju je to ispalo izvanredno. Da nije Zlatko sada ponovo izletio s tim da smo mi već formirali državotvorni blok, čime je meni skratio strahovito manevar da ja ponovo s njima zaigram igru, jer mi moramo do kraja odigrati igru, mi moramo njih srušiti, a ja ovako gubim vjerodostojnost ovoga, i gubim njihovo povjerenje. Ono što bih vam ja htio reći, da skratim priču - ja sam vaš čovjek, dakle, ja mogu bilo što treba u javnosti, nikada nisam protiv vas govorio, niti protiv državne politike, generalne, itd. Ali, nisam imao mogućnost kontakta da vam pokušam prikazati kako ja vidim što mi možemo napraviti. Ono što je danas u hrvatskoj oporbi tragično, to je da nema snažne oporbene stranke, koja se naslanja na državnu politiku. Mi se naslanjamo, ali mi smo slabi, a slabi smo zato, i iz tisuću razloga, medijski smo potpuno nepokriveni, sudbene vlasti nam prave silne probleme, državni činovnici isto tako, i da vas sada s tim ne zamaram, to je jedan odnos koji ja nisam očekivao. Ja sam prošle godine, u ovih dana kad je bila Skupština zagrebačka, ja sam bez riječi, došao sam pred klub vijećnika HDZ-a, rekao sam - gospodo, ja ću do kraja odigrati igru, ali nemojte nas poslije izdati, pustiti nas na milost i nemilost, dajte nam mogućnost da ojačamo kroz tih godinu dana, ili dvije, kada budu novi izbori, da možemo mi nešto predstavljati, kad budu lokalni izbori. Međutim, kako je tada došlo do dogovora, ja sam bio razgovarao s Ivićem, i tada je on rekao - nema problema. Ja ne želim s HDZom trgovati, ja želim s HDZ-om biti prijatelj, želim biti partner, želim pomoći, jer imam osjećaj da znam tu igru do kraja odigrati, da mogu u jednom momentu, ako nešto dogovorimo, zarolati, i da ja u datom momentu budem ono što treba kao što sam parlamentarnu krizu, ono kad sam im uspio nanijeti štetu, i kad smo se mi vratili u parlament, onda su se i ostali morali povratiti. Jer, osjetio sam da neće moći ono do kraja, opozicija izdržati. Tada sam predložio, kad je bila, da vam samo nabacim, kako dečki znaju biti nervozni u nekoj psihozi, nemaju živaca do kraja igrati. Prošle godine ja sam rekao - nema potrebe da nas obojica bojkotiramo rad Skupštine, kad je bilo dosta da jedan ne dođe, ona se neće moći konstituirati, pustimo manevar, da jedan dođe, drugi da ne dođe, da ja, koji bi recimo došao na Skupštinu, ja bih se pridružio njihovoj retorici, da to nije pošteno, da nije u redu, i ušao bih među njih, i u datom trenutku, kada su se oni počeli preko Manolića ljuljati, itd, mogli smo napraviti puno veću stvar, i imati kompletnu informaciju, i da dalje ne govorim. Međutim, oni su tada nas potrošili jeftino, jednostavno tada nismo došli, nas su mediji uništili, ove oporbene, i znate šta nam rade i vama i nama. Nakon toga nas više nije nitko iz HDZ-a niti kontaktirao, a niti s nama ništa radio, jer mi smo ostali na kraju prepušteni na milost i nemilost ovoga. Jedino što je prema nama korektno, i pomogao nam je, to je gospodin ministar Šušak, on je pomogao ono oko činova, oko statusa, i ono što ste vi - ja vam zahvaljujem u ime svih tih momaka što ste taj problem razriješili. Znači, Šušak i Krešić su nam stvarno pomogli do kraja da se taj problem riješi. Sve ovo drugo tako, a da nam pomognu malo... Mene nema godinu dana na televiziji, recimo TV Parlament, pa i masa drugih stvari. Dakle, ja ovako zamišljam našu poziciju, meni je svaka minuta s vama dragocjena, i govorim malo uzbuđeno i brzo. Mi moramo razmišljati o sljedećim lokalnim izborima. Ako HDZ i HSP idu zajedno u javnu koaliciju, to ništa nije, toje loše, to je loše za HDZ zbog međunarodnih situacija, koja je danas izuzetno teška, strahoviti pritisci na nas, i sve ono. Ono što ste rekli na aerodromu, to sam sve slušao, i ono je to što ja potpisujem, sve. Prema tome, dakle, hoću kazati da...

OPASNI LJUDI

PREDSJEDNIK: Da, čuti ćeš, i danas smo imali Predsjedništvo, neka ti netko nešto ispriča, a 7. ćemo imati Glavni odbor, i onda ćemo vidjeti. To je jedna opća sprega unutarnjih i vanjskih protivnika nezavisne Hrvatske.

ANTO ĐAPIĆ: Da, da, tome se mi moramo suprotstaviti. Prema tome, u tom momentu, ako idemo zajedno na lokalne izbore, mi imamo isto biračko tijelo, prema tome, mi moramo, HSP mora poslužiti vama na način da mi odvučemo u oporbenom dijelu i njihove glasače, ne da mi izademo zajedno, i to je 35-40 % istog tijela u Zagrebu. Dakle, prema tome, mi moramo prema mojoj... to je jedan plan, mi imamo planove...

PREDSJEDNIK: Dobro, koliko vas ima, pravaša, koliko stranaka, što je s vama?

ANTO ĐAPIĆ: Ovi su nevažni, ovi manji, sitni, ali i to bi nam moglo pomoći, recimo HDZ, uz jaču medijsku…

PREDSJEDNIK: Koliko vas ima sada, kao posebne?

ANTO ĐAPIĆ: Tu je Gabelica, a s rijim bolje ne imati posla. Tu je Paraga, tu je Krešo Pavelić i Bičanić.

PREDSJEDNIK: S Krešom Pavelićem i Bičanićem ne možete išta?

ANTO ĐAPIĆ: Ne, ja mislim to da Valent s njima razgovara, da bi se ta stvar riješila. Nama je samo bitno da oni nas ne napadaju, jer mi vučemo taktičke poteze, ako mi previše podržavamo javno HDZ, onda mi nemamo biračko tijelo, ili imamo isto biračko tijelo. Nama je svrha da mi kanaliziramo ono nezadovoljstvo, da ne ode prema SDP-u, prema HSS-u, prema liberalima, nego da bude nama, a, kad je nama, to je kao da je vama, i to je ono što mi moramo odraditi na sljedećim lokalnim izborima. Dakle, mi u Zagrebu, ako idemo s HDZ-om, onda...

PREDSJEDNIK: Taj višestruki špijun Paraga, taj se sada obraća, ono kad sam rekao, zelenim redovima, direktno sa fundamentalistima, to je...

ANTO ĐAPIĆ: To je jedan užas, općenito ta oporbena scena, dakle, oni su, kada ste vi bili bolesni, oni su likovali. Ja sam bio toliko ojađen, ja sam u stvari i prvi poslao želje za ozdravljenjem, prvi, u stvari jedini od te oporbe, lidera, Marko Veselica i ja. Ali, ja sam bio prvi, jer sam na taj način pokrenuo čitavu lavinu, da su i druge manje stranke, itd. Ali, ja sam prvi rekao - pa, to je sramota šta ljudi rade. Mislim, pa, cijela nacija je objektivno strepila nad tim što se događa, a oni su već likovali, od Šeparovića, Gotovca. Prema tome, to je oporba na koju HDZ ne može računati ni u kom pogledu, to su opasni ljudi, koji su zbog svoje taštine, zbog svoga, ne znam čega sve ne...

SKANDAL NA PLACU

PREDSJEDNIK: Šta je po tvome između, u HSLS-u između Gotovca i Budiše?

ANTO ĐAPIĆ: Ja mislim da je Budiša Hrvat, on je po tom pitanju čestitiji, ali i da među njima postoji sukob, jaki sukob postoji, i po tome bi trebalo, po mome mišljenju, poraditi na Budiši. Da, na Budiši, i još ima nekoliko ljudi, čak u Saboru, koji bi mogli na njemu, u jednom određenom trenutku, mogli... i, proći, i trebalo bi ići upravo na tu crtu dobroga, upozoriti na opasnost komunizma, ovih recidiva, itd., ovo je skandal na placu, 100.000 ljudi na poziv Helsinškog odbora, pa to je jedan užas šta se ovdje događa. Prema tome, treba to... sada, gdje je problem, to nezadovoljstvo treba kanalizirati, ako se bude u glasove pretakalo, da ne ode SDP-u, nego da dođe nama, i ja tu vidim našu ulogu koju bi mi morali, ali do kraja strateški, ako se nas dvoje, mislim, ja sam na zapovijed, što se kaže, ako vi kažete, ja ću to tako napraviti - da mi do kraja odigramo igru, bez obzira što će biti po medijima i tome, ali da se zna da sam ja na tome pravcu, i drugim riječima, da budem Trojanski konj, da budem jasan opoziciji, to mi moramo postići. Zato je meni Canjuga izletio s ovime, jer sam ja rekao - pusti, dok razgovaram sutra s Predsjednikom, da vidimo strategiju, kako ćemo se dalje ponašati, jer mi smo se ovako potrošili za dva glasa, došli smo na 40 glasova, ali smo mi istrošeni, i, ukoliko ne budemo nešto smislili da nešto napravimo. Jer, ja sam mislio ući među njih i vidjeti kako je, jer oni predlažu nama da bi oni eliminirali ove male stranke, HNS, HND, ali to je razgovarao Tomac sa mnom, u Budimpešti, kad smo bili, u toj parlamentarnoj delegaciji, oni bi htjeli u koaliciju HSS-a, SDP-a, HSLS-a i HSP-a, na lokalnim izborima. I, ja sam o tome htio vama govoriti, i s vama razgovarati, što bi nama jamčilo da mi možemo dio njihovog biračkog tijela privući, a nakon izbora napraviti, ako bude potrebno.

PREDSJEDNIK: Da, ne bih s njima, ići u koaliciju, to znači da im daješ.

ANTO ĐAPIĆ: Legalitet nacionalni, da, nacionalni legalitet. (Da.) Šta bi mi onda mogli po tome, po vašem mišljenju, napraviti? Da probamo HSS odvući od njih?

PREDSJEDNIK: HSS odvući i HSLS, da, to.

ANTO ĐAPIĆ: I, HSLS; odvojiti SDP potpuno. Da mi na tome poradimo.

PREDSJEDNIK: Da, da, odvojiti, potpuno odvojiti SDP. A, ako možeš s HSS-om i šta ti cijeniš u HSS-u.

ANTO ĐAPIĆ: Pankretićevu ovu liniju, on je Hrvat, ovaj ne, ovo je čovjek koji je - ja to nisam sreo u životu, eto tako da kažem, on je čak najgori od njih, on glumi neku najljuću oporbu, on je opsjednut s nekim svojim velikim veličinama, taštinom, on je IDS izvukao, on da nije išao s njima u koaliciju, oni ne bi vidjeli parlamenta.

PREDSJEDNIK: Ne, to je londonska politika, to su londonske...

ANTO ĐAPIĆ: To je Maček.

MENI JE NEUGODNO

PREDSJEDNIK: Ne, gore od Mačeka, to je Rađa, Cviić, koji vode, to su agenti Inteligenc servisa, i to. Tako da bi tu trebalo s tim, jednim i drugim, starim i mladim Pankretićem i drugima, i prema tome, s njima. To bi bilo najbolje, ako možeš s HSS-om.

ANTO ĐAPIĆ: Da, znači na tome poraditi. Jer, i Gotovac je isto tražio sa mnom razgovor, recimo, Gotovac... Da, on je problematičan čovjek, ali se može s Budišom raditi.

PREDSJEDNIK: Da, da, Budiša se i izjasnio da se Gotovac do kraja kompromitira, pa da je onda za suradnju s HDZ-om. Ali, s Gotovcem razgovarati, i reći mu - da to što on radi da je to tako... (...katastrofa)... ono što predsjednik govori. Ali, ako ne bi mogao s njima, tu u koaliciju, onda bi čak trebalo da se udružite svi pravaši, da ta radikalna nacionalna struja ipak pridobije što više, osim Parage.

ANTO ĐAPIĆ: Da, to treba eliminirati.

PREDSJEDNIK: Da, to treba eliminirati, ali, znači, na toj crti. Ako možeš ovo, a onda...

ANTO ĐAPIĆ: Da, dobro. I, ovo sam ja, ono što je bit, dakle, mi se moramo, a ja bih želio od vas čuti gdje vi nas vidite. Dakle, ako idemo javno s HDZ-om, to je loše i za vas, i za nas. Za vas je loše, za Hrvatsku je loše, nije dobro.

PREDSJEDNIK: Zato je loše, jer nas oglašavaju, nas, mene oglašavaju najvećim ustašom itd.

ANTO ĐAPIĆ: Dakle, mi moramo biti opozicija, to je ono što bih ja. (Da.)

Dakle, u opoziciji moramo odigrati ulogu, što god možemo kvalitetnije i bolje, da ih rastačemo, i da pojedinim... što bolje, i da onda u datom momentu reagiramo i da pomognemo HDZ-u, a HDZ nama treba pomoći, da, pomoći, i ne da nas, kao do sada tako... Recimo, da vam samo ispričam jedan primjer, meni je neugodno, jer moram kazati, tko zna kad ću ponovo moći s vama razgovarati. Mi imamo u klubu 4 zastupnika, imali smo, Gabelica je izašao iz kluba, a sada poslovnik tu kaže, da se za klub konstituira ako imaju 4 zastupnika, ali ne kaže, ako netko ode, da se klub gubi, nego Odbor za Ustav, poslovnik daje tumačenje. Dakle, umjesto da nama odmah Odbor za Ustav, poslovnik donese, da nam pomogne, Šeks kaže nama, drugim riječima, da ne elaboriram ako budete dobri, ono to drži u ladici ako budete dobri, imate klub, ako niste dobri, nemate klub. Ne možemo tako, to je potcjenjivanje nas.

PREDSJEDNIK: Dobro, to se trebate dogovorit.

ANTO ĐAPIĆ: Da, da se takve sitnice riješe. I, recimo, malo nam pomoći oko medija, i kažem oko par ljudi da zaposlimo. Ja sam tražio svojevremeno da nam zaposle par Ijudi na benzinskim crpkama, koje su predsjednici županijskih vijeća, pa nam ni to nisu napravili, i onda vam to djeluje na ljude destimulativno, jer ja moram nekada Ijudima dati, što bi se reklo, mrvice, da onda mogu kreirati ovakvu politiku, kakva odgovara, desnica, ovakva odgovara HDZ-u, ja pretpostavljam da ovakva odgovara, samo što je trebala biti jača, da je sada nas 7-8%, da dobijemo biračkog tijela, onda je i vaša pozicija stabilnija tri puta, i mi smo spremni, što god treba, kad dođe dati momenat, to napraviti. Dakle, to je ono, nama treba vaš pristanak i mandat da ja vodim van HDZ-ovsku desnicu, to je ono što nama treba i da nam u tome HDZ pomogne.

GLASOVI NISU SPORNI

PREDSJEDNIK: Dobro, u redu. Znači, ovdje se slažemo, i, dogovori se s mojim ljudima, a ja ću svojim ljudima reći.

ANTO ĐAPIĆ: Još nešto, tko bi bio čovjek s kojim bi mi mogli rješavati probleme, koji nastupe?

PREDSJEDNIK: S Pašalićem i Valentom?

ANTO ĐAPIĆ: Recite, da li bi gospodin Gregurić bio sporan?

PREDSJEDNIK: Da, ako možete, nemam ništa protiv toga.

ANTO ĐAPIĆ: Ja s njim imam tako, i on se među njima pokazao, meni, nekako najiskreniji, najotvoreniji, i on nas najbolje zna.

PREDSJEDNIK: Dobro, u redu.

ANTO ĐAPIĆ: Da, znači, može Gregurić?

PREDSJEDNIK: U redu, nemam ništa protiv. Naprotiv, upravo zato što njega smatraju lijevim.

ANTO ĐAPIĆ: Da, da, i zato će on, ja mislim da bi bio bolji jedan odnos, jer ovi se znaju nekada tako od nas, ja moram reći, malo i ugroženi, jer, ako mi jačamo, onda oni misle da nešto njihovi, pa nije to tako. Ja smatram da smo mi jedno, i da smo mi na zadatku zajačanje hrvatske države, i ja sam tamo gdje me vi postavite. Ako vi kažete - trebaš ići s nama otvoreno, javno, ja ću to napraviti. Ako vi kažete - trebaš ići u opoziciju, razbijaj koliko možeš, ja ću tamo. Ja osobno mislim da je bolje da pokušamo kroz opozicijsko djelovanje, da što više da ih rastrančiramo. Da znate da sam tu, i kad god je potreba, ako nešto iskrsne, ja ću, kako god vi kažete, ja ću tako napraviti.

Dalje, što se sada tiče Zagreba, u tom smislu, kažem, on je meni sada napravio problem, jer mi nismo imali dogovor, i on je sada mene uvukao u jednu kašu, i ja bih se sada morao izvući da ponovo mogu tamo otvoriti udrugu, da mogu unutar njih ući, i da ih mogu rastočiti, a da glasovi budu uvijek sigurni, glasovi su uvijek sigurni, glasovi nisu sporni.

OTVARANJE MANEVRA

PREDSJEDNIK: Da, znam samo nije ni to lošije, jer ta, još uvijek nastupaju s tom udrugom, i pred javnošću, itd. Prema tome, ipak se postiglo to da te udruge nema. Ali, no...

ANTO ĐAPIĆ: Ja bih ovako istupio, i ja bih rekao - da Hrvatska stranka prava, uz ono što bih opleo po udrugu, smatra da još nije ništa formalno konstituirano, i da smo mi stranka, koja nije trenutno niti u jednom bloku, ali da smo s HDZ-om nastupili kako jesmo u Gradskoj skupštini, da se udruga ponijela tako kako jest, i mi ovim putem pozivamo udrugu da budu svjesni realiteta, i da moraju htjeti razgovarati. Recimo, ja bih u tom pravcu istupio, da ja otvorim manevar, da ja mogu s njima razgovarati. Jer, ako se ukopamo, kao što mi...

PREDSJEDNIK: Da, da, dobro.

ANTO ĐAPIĆ: Dakle, to je u redu. Ja nisam mislio niti znao da ću ja to tako s vama lako i brzo dogovoriti.

Predsjedniče, da li se dobro osjećate? Potrebni ste Hrvatskoj. Rekao je moj otac, ako budeš ikada došao do Predsjednika, kaže, puno ga pozdravi, i, kaže, čovjek koji pusti suzu za Hrvatsku, kaže za njega se valja boriti, za njega. To kaže moj tata. Hvala vam lijepo.

PREDSJEDNIK: Dobro, hvala.

ANTO ĐAPIĆ: Dakle, znači Gregurić, njemu se možemo obraćati.

PREDSJEDNIK: Da, u redu.

ANTO ĐAPIĆ: Gospodine Predsjedniče, hvala vam lijepo.

(Završeno u 18.55 sati.)