THE NEW YORK TIMES INTERNATIONAL: NEDJELJA, 17. RUJNA, 2000.

UBOJSTVO HRVATA POŽURUJE DA SE NEŠTO PODUZME PROTIV RATNIH ZLOČINA

Nakon što je progovorio očekivao je smrt

Piše: Carlota Gall

Gospić, Hrvatska, 12. rujna. - Milan Levar je uvijek znao da bi mogao biti ubijen, te je dao prijatelju u kojeg je imao povjerenja pismo, u kome je naveo imena 4 čovjeka za koja je najviše vjerovao da bi mogli naručiti njegovo ubojstvo, te još 10 njih za koje je znao da bi to ubojstvo mogli i izvršiti.

G. Levar, najglasniji kritičar u Hrvatskoj koji je kritizirao zločine počinjene od Hrvata u Hrvatskoj nad srpskom manjinom, ubijen je bombom u svom dvorištu 28. kolovoza. Njegovo rukom pisano pismo na dvije stranice je tužna lektira koja osuđuje.

Četiri muškarca na koja je g. Levar sumnjao da spremaju njegovo ubojstvo su ljudi koje on optužuje još od 1997. godine da su počinili ratne zločine protiv Srba u Gospiću, siromašnom gradiću od 5.000 stanovnika u gustim šumama i krševitim bijelim brdima područja koje je bilo poznato čak i u II. Svjetskom ratu kao kolijevka tvrdolinijskih hrvatskih nacionalista.

G. Levar je rekao da su ta četiri čovjeka odgovorna za ubojstva desetina gospičkih Srba u toku 1991. i 1992. godine, za vrijeme i nakon šestomjesečnog rata kojeg su Hrvati vodili protiv pobunjenih Srba te Jugoslavenske Armije nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost.

Ali tek je ubojstvo g. Levara, četrdesetgodišnjeg bivšeg vojnog obavještajca ponukalo vladu da postupi prema njegovim informacijama. Dva mjeseca nakon njegove smrti, specijalna policija u kaki uniformama i beretkama opkolila je grad te uhitila nekoliko muškaraca u vezi sa zločinima počinjenim protiv civila za vrijeme rata te sa smrću g. Levara.

U paralelnom prepadu u Zagrebu, policija je također uhitila umirovljenog pukovnika Tihomira Oreškovića, kojeg je g. Levar već davno optuživao za ubijanje Srba u Gospiću i dovela ga u Gospić da se pridruži uhićenicima. General je predvodio listu g. Levara na kojoj su se nalazili ljudi za koje je g. Levar vjerovao da ga žele ubiti.

Gospić još uvijek nosi ožiljke rata, ali zrači mirnoćom koja maskira burnu prošlost i trajnu mržnju i strah.

Duboke pukotine od šrapnela još uvijek su urezane na zidovima zgrada, rezultat granatiranja srpskih snaga 1991. godine. Bivše srpsko naselje opustošeno je, svaka je kuća metodički uništena sa eksplozivima, djelo osvetoljubivih Hrvata. Srpske su snage preuzele kontrolu nad dijelom grada 1991. godine, ali tjednima su ih Hrvati odbijali koji su zadržali ostatak grada do kraja rata.

Milica Majić, 68-godišnja Srpkinja, udovica, odjevena u crno, još uvijek živi na svome imanju u Smiljanskom Polju, na samom rubu Gospića. Njenog su muža pretukli i ubili iza traktora na polju iza njihove kuće 1992. godine. “Ja neznam tko ga je ubio”, kaže ona. “Ja sam Srpkinja a i on je bio Srbin, zato su ga ubili”.

Preko 100 Srba je nestalo iz područja oko Gospića, mjesto prvog logora smrti kojeg su za Židove i Srbe osnovali Ustaše koji su vladali nacističkom marionetskom državom Hrvatskom za vrijeme II. Svjetskog rata.

G. Levar je sakupio dokaze o zločinima počinjenim ovdje od hrvatskih postrojba i paravojnih skupina 1991. i 1992. godine; nekim događanjima ovdje i sam je bio svjedokom i rekao je u jednom razgovoru točno 12 dana prije svoje smrti da je moguće da je i do 500 ljudi pokopano u tom području. Kada je počeo javno govoriti 1997. godine, hrvatska je vlada odbila prihvatiti da su Hrvati izvršili bilo kakva ubojstva, što su obje strane iznosile.

U intervjuu, g. Levar je rekao da je progovorio javno jer da se istina mora govoriti. “Oni su ubili moje ljude, moje prijatelje” rekao je. “Moj je posao da kažem nešto o tome što se dogodilo”.

U porušenom srpskom predgrađu na južnoj strani grada leži mali zatvoreni voćnjak. Grane na stablima otežale od šljiva savijaju se iznad onog što se čini da su grobovi označeni jednostavnim drvenim križevima. Za vrijeme posjete ovdje sa g. Levarom u kolovozu, činilo se da je netko vršio iskopavanje, otvarao grobove. Tu je bila mlada travica a zemlja rahla pod nogama.

“Mi ovdje hodamo po mrtvacima”, rekao je g. Levar.

G. Levar je rekao da zna da je groblje bilo jedno od nekoliko masovnih grobnica. Buldožer je razbio živicu voćnjaka, i tu bi moglo biti do 100 leševa u jami između drveća, rekao je. Bio je nervozan i nije dugo ostajao na mjestu. Žrtve ne moraju biti samo Srbi. Hrvati koji su se protivili ili su stajali na putu, bili su isto tako ubijani, rekao je. “A isti su ljudi još uvijek na vlasti”, dodao je, aludirajući na lokalnu upravu, među kojima prevladava većina koja se ubraja u tvrde nacionaliste koji pripadaju stranci pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.

G. Tuđman, koji je umro u prosincu prošle godine, odupirao se gotovo svim zahtjevima za suradnjom sa sudom Ujedinjenih Naroda za ratne zločine u Hagu. Međutim nova vlada, koju predvodi predsjednik Ivica Račan i novi predsjednik države Stjepan Mesić, dozvolili su sudskim istražiteljima da dođu u Hrvatsku. Ranije u toku ove godine, izvršili su svoja prva iskapanja u zemlji, iskapajući 10 tijela iz septičke jame nedaleko spomenutog groblja u voćnjaku u Gospiću.

“On je osjećao da je to njegova osobna pobjeda da su oni došli” rekla je njegova udovica Vesna Levar, sjedeći u svojoj kuhinji okružena fotografijama svog supruga i svjećama. Usprkos tome, to je činilo njihovu situaciju previše opasnom, rekla je, i njen je suprug konačno odlučio da povede nju i njihovog desetogodišnjeg sina Leona u inozemstvo.

“Posljednja dva mjeseca prije njegove smrti, intenzivno je tražio da napusti zemlju”, rekla je. Provodio je sate sakupljajući dokumente i pohranjivajući ih kod prijatelja.

Nova vladina politika surađujući sa Hagom uzbunila je mnoge Hrvate, napose članove hrvatske vojske i članove stranke g. Tuđmana Hrvatske Demokratske Zajednice.

“Oni koji su bili odgovorni počeli su se osjećati ugroženima”, rekao je Dobroslav Paraga, vođa Hrvatske stranke prava i prijatelj kome je g. Levar povjerio listu onih na koje je sumnjao da će ga ubiti.”

“Da je Tuđman živ, ne bi bilo šanse da Hag hoda po Gospiću”.

G. Paraga je rekao da on sumnja da je g. Levar ubijen zato što je bio svjedok, već da se uplaše budući svjedoci i da se vlada odvrati od proslijeđivanja ratnih zločinaca.

“Namjera je bila zastrašiti demokratski pokret u Hrvatskoj, ušutkati ljude i ako ne blokirati, a ono drastično smanjiti suradnju sa Hagom”, rekao je.

U Gospiću sve je nabijeno emocijama. Prije njegove smrti, konobarica se tresla na spomen g. Levara. “Šta hoćete s tim izdajicom?”, režala je. G. Levar je govorio da ljudi u dubini duše znaju da on govori istinu. “Ja znam svoje ljude i znam da žele saznati što se dogodilo”, rekao je.

Na njegovoj sahrani odaziv je bio slab, jedva 60 ljudi i nekoliko domaćih. “Čitava situacija je bila užasna,” rekla je gđa. Levar ogorčeno. “Ne bi moglo biti gore da je životinja umrla”. Iz Zagreba je došla vladina delegacija, ali gradonačelnik, Milan Kolić, odbio je doći.

“G. Levar nije osoba koja je učinila bilo što vrijedno za ovaj grad, pa neznam zašto bi gradonačalnik trebao prisustvovati pogrebu”, rekao je u jednom razgovoru.

Strah je učinio da većina građana Gospića nije došla na sahranu, rekao je jedan stanovnik, koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman. “60 do 70 posto građana došlo bi na sahranu da se ne boji” rekao je. “Svi su bili šokirani ubojstvom”, rekao je.

“Bez obzira što je govorio, ali ubiti čovjeka u njegovom dvorištu, pred vlastitim djetetom, to je zločin koji treba kazniti.”