Novi list: 18. 09. 2000.

JE LI KRATKA IZJAVA MINISTRA LUČINA UKAZALA I NA POZADINU GOSPIĆKOG UBOJSTVA “KAŠIKAROM”

LEVAR UBIJEN ZBOG ISTRAGE O RATNIM ZLOČINIMA

Činjenicu da je tužiteljstvo naredilo istraživanje slučaja Gospić 20. travnja ove godine saznali su i osumnjičenici, a isto tako znali su da je Levar opet najveći protivnik. Osim njegove likvidacije, ubojstvom se željelo poslati i zastrašujuću poruku svima

RIJEKA - Mnogo toga ukazuje da je izravni povod za ubojstvo Milan Levara istraga o ratnim zločinima radi koje su sada uhićeni Tihomir Orešković, Ivan Rožić, Ivan Jovanović, Martin Marković i Joso Miletić? Iako je od početka svima jasno da Levar nije ubijen zato što je nekom loše popravio automobil, mnogi su se pitali zašto baš sada.

Levar je godinama optuživao razne ljude koji su u Gospiću bili u ratnim godinama i tvrdio da su odgovorni za nestanak nekih Srba. Bilo je zastrašivanja i prijetnji, ali ništa mu se ozbiljno nije dogodilo kroz toliko godina.

Odgovor zašto je sada ubijen možda se krije u dijelu kratke izjave koju je prekjučer dao ministar Šime Lučin koji je govoreći o nekim aspektima vezanim za uhićenje Gospićke grupe rekao: “Premda javnosti dosad nije poznato, priča oko Gospića nije počela nakon ubojstva Levara, već 20. travnja, kad je Državno odvjetništvo izdalo zahtjev da se krene u obradu zločina nad civilnim stanovništvom 1991. godine. Igrom slučaja dogodilo se nakon toga ubojstvo Levara i stvari su se poklopile”...

Kad se ova izjava poveže sa saznanjima da se u službenim policijskim zabilješkama o zločinima za koji su sada uslijedila uhićenja navodi da je policija za kaznenu prijavu prikupljala obavijesti iz razgovora sa Milanom Levarom, te haškim svjedocima Zdenkom Bandom i Zdenkom Ropcem te još nekim osobama među kojima je i jedna žena, stvari postaju mnogo indikativnije.

Levar je već dugo vremena stožer svih optužbi o zločinima u Gospiću i on je vjerojatno bio jedan od ključnih svjedoka. Činjenicu da je tužiteljstvo naredilo istraživanje slučaja Gospić 20. travnja ove godine saznali i osumnjičenici, a isto tako su znali da je Levar opet najveći protivnik. Njegovim ubojstvom vjerojatno se htjelo likvidirati njega, ali i poslati zastrašujuću poruku svima.

Čak i onom tko je samo ovih dana bio u Gospiću postaje jasno kako u tako malom i podijeljenom mjestu cure informacije. Policija, vojska i važne institucije prožete su šarolikim sastavom bliskim svim strujama (čak je i Levar koji je od većine proglašen izdajnikom u tim institucijama imao ljude koji su mu dostavljali informacije). Kako onda ne bi imali oni koji se sumnjiče. Tko je odlučio da se Levara ušutka, je li to bila neka grupa ili je nekom pojedincu došla takva ideja pokazat će istraga.

Na pomisao da ova istraga nije bila motivirana samo hrvatskim interesima i željama navodi sada poznata činjenica da je tužiteljstvo naredilo istraživanja Gospića u travnju, upravo onih dana nakon što su u Gospić stigli haaški istražitelji i počeli svoju istragu i iskapanja. Ta činjenica je sigurno bila poznata svima i zato je vrlo lako zaključiti da ubojstvo Levara vjerojatno ima veze sa onima koji se sumnjiče za zločine u Gospiću.

Na to u izjavi o osumnjičenicima iz Gospićke grupe u jednoj kratkoj rečenici aludira i sam ministar Šime Lučin kad kaže: “Jedan od petorice uhićenih u Gospiću priznao je počinjena djela (ratne zločine) i tereti ostalu četvoricu. Ispitivanje je obavljeno po zakonu i nadam se da će on taj iskaz ponoviti pred istražnim sucem. Također je jedan iz te skupine indikativan za ubojstvo Milana Levara, to je sve što o gospićkom slučaju mogu reći...

Međutim, dalje u tijeku razgovora ponovno se došlo do pitanja: Ministre, znate li Vi tko je, vjerojatno, likvidirao Levara?

- Postoje indicije, ali dokaza za sad nemamo...

Koliko je osoba u najužem krugu sumnjivih?

- Mogu reći samo to da se radi o miljeu koji je povezan s ratnim zločinima u Gospiću 1991. godine...

Sve te izjave i činjenica da je od travnja, paralelno s dolaskom haških istražitelja otvorena i hrvatska istraga u kojoj je Levar trebao biti jedan od ključnih svjedoka i onih koji su druge hrabrili na svjedočenje, ukazuje na logičan zaključak u kojem se krugu traži ubojicu Levara. Generalno se to moglo pretpostaviti i ranije, ali saznanje o tajnoj istrazi od travnja objašnjava zašto je Levar sada likvidiran.

Mogu li osumnjičeni završiti u Haagu?

Istodobno s pokretanjem rasvjetljavanja zločina, u Gospiću su boravili i haški istražitelji. To su zasad dva odvojena događaja. Međutim, koliko saznajemo iz krugova bliskih sadašnjoj istrazi, to što je sada započela istraga u Rijeci ne znači i da će osumnjičenima biti suđeno u Rijeci. Naime, nije isključeno da na kraju neće biti predani Haagu.

Što je Reljić u Rijeci saznao o operaciji Gospić?

Zanimljiva je izjava ministra Šime Lučina kad je, govoreći za novine, o Ijudima u UNS-u Gospićkom slučaju između ostalog rekao: Zanimljivo je da je gospodin Smiljan Reljić danas jedan od velikih kritičara SZUP-a. No treba se sjetiti da je on od 1991. do 1996. bio najprije pomoćnik za Krim policiju, onda ravnatelj i pomoćnik ministra za SZUP. S obzirom na posao koji je radio, mislim da on sada nikako ne bi mogao biti na mjestu savjetnika predstojnika UNS-a, dakle prvog čovjeka i koordinatora Obavještajne zajednice. Nedopustivo je da baš on danas govori o procesuiranju Gospića, jer je on o Gospiću mnogo godina znao sve.

Naime, u Rijeci je 1991. bio upoznat s cijelim planom operacije oko Gospića, vjerojatno poslije i s njenim rezultatima, pa onda vjerojatno zna zbog čega ta operacija nikad nije dovedena do kraja. Zato ćemo u sklopu istrage o ratnim zločinima u Gospiću predložiti tužitelju da obavi razgovor i s Reljićem koji zaslužuje mjesto jednog od ključnih svjedoka kao i Josip Manolić, Josip Boljkovac, Ivan Vekić i neki drugi..., spomenuo je između ostalog Lučin u razgovoru za novine.

Ovo su posredne priče o ljudima koji bi se u procesu mogli pojaviti kao svjedoci, koje će uz ostale policija predložiti da bi se upotpunila slika. Neka od tih imena sudionicima bi mogla biti poznata već sutra kad obrane prime rješenje o provođenju istrage.

I. Mikuličić i F. Vežnaver