SPLIT - Članovi Kriznoga stožera za zaštitu Domovinskoga rata iz Splita nisu samo dragovoljci i časni branitelji hrvatske slobode. Oni su i lažni ratni invalidi, sitni kriminalci i dileri, žmugleri stanovima i firmama, ustašoidni fanatici i neobrazovani nasilnici bez demokratske kulture. Utoliko je upitan legitimitet splitskoga stožera da brani moral i dostojanstvo Domovinskoga rata. O tome su Novi list obavijestili upućeni ratni suborci članova Kriznoga stožera, nezadovoljni djelatnošću toga tijela koje, tvrde ti “insideri”, prelazi zakonske okvire djelovanja nevladine udruge, jer pod krinkom obrane Domovinskoga rata zapravo žele srušiti vladu šestorke i zaštititi svoje rabote, a Hrvatsku vratiti balkanštini i izolaciji od Zapada. Riječ je, ponavljaju naši izvori poznatu tezu, o produženoj ruci HDZ-ove desnice koja instrumentalizira dio branitelja. A da to nije bez osnove, svjedoči činjenica da su u stožeru i uz njega odreda članovi HDZ-a, kao i čudnovata bliskost članova stožera s potpredsjednikom HDZ-a i Splitsko-dalmatinskim županom Branimirom Lukšićem.

Frane Goreta, predsjednik Splitstko-dalmatinske HVIDR-e, na primjer. On, tvrdi se, uopće nije ratrii invalid. Kao civila, ispred vlastite kuće u noge ga ranila granata. Iako je, zbog nedostatka dokumentacije, Spomenicu Domovinskoga rata dobio tek nedavno - a ni sada navodno dokumentaciju nije kompletirao naklonost Franje Tuđmana i odanost HDZ-u dovele su ga na mjesto jednoga od pet imenovanih zastupnika u Županijskome domu Sabora. Postavši k tome i predsjednik Splitsko-dalmatinske HVIDR-e, odao se direktorovanju u HVIDRA-inoj tvrtki “Krilnik” koja je, opće je poznato, poslove (uz proviziju?), prosljeđivala kooperantima. Među tim kooperantima bila su i Goretina poduzeća, za koja su bili rezervirani samo povoljniji poslovi. Sada splitsku HVIDR-u pročešljava Financijska policija, a ministar Pančić opetuje kako je riječ o “mafijaškoj organizaciji”. Goreta je, nadalje, navodno protupravno uselio u tuđi četverosobni stan u Splitu te od splitskih poduzeća u ime HVIDR-e isposlovao da mu ga besplatno opreme.

Potom: Davor Perković Bosna, šef splitske HVIDR-e, već je notoran lik iz galerije hrvatskih lažnih invalida rata. Pažljiviji čitatelji neovisnog tiska prisjetit će se kako taj pučki intimus HDZ-ovih mogula iz Splita nikada nije demantirao podatak prema kojemu je status ratnoga invalida stekao nakon prometne nesreće koju je, pijan, sam skrivio jedne noći 1991. negdje oko Posedarja: Njegov suputnik u toj vožnji - poginuo je. Sve to Perkoviću nije bilo preprekom da postane dugogodišnji šef splitske Torcide, koja je, vidjeli smo, nered na Poljudu napravila tek nakon što je HDZ sišao s vlasti.

Ili Luka Podrug, predsjednik splitskih ogranaka HČSP-a i Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskoga rata, inače časne dragovoljačke udruge Branka Borkovića Mladog Jastreba, posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara. Podrug, djelatnik splitskoga mirovinskog fonda, koji je u svojemu uredu držao sliku Ante Pavelića, navodno se nije htio odazvati pozivu na dragovoljni odlazak u obranu Dubrovnika. “Ja ću u rat kada moje Dicmo bude napadnuto”, zapamćena je izjava ljutoga ustaše, kojega to skanjivanje iz 1991. nije spriječilo da 2000., na prosvjedu branitelja protiv Račanove Vlade u Splitu, skup okonča gromoglasnim i odlučnim “Za dom spremni!” s desnicom podignutom na visinu kukuruza. K tomu - Dicmo, kako znamo, nikada nije napadnuto.

Predsjednik splitskoga Kriznog stožera za obranu digniteta Domovinskog rata iz Splita jest Tonči Turić, bojnik Hrvatske vojske. Naši izvori tome čovjeku priznaju ratne zasluge, ali podsjećaju kako je sumnjivo stekao status ratnoga invalida, pa je sada zajedno s Goretom i Perkovićem predmetom Pančićeve revizije. Primjećuju, nadalje, da je završio samo osnovnu školu, što je bilo očito već iz njegova mucava televizijskog čitanja stožerovih priopćenja. Uz to, čuje se kako Turić, uz plaću bojnika, prikuplja i lijepe prihode od bolskoga kafića Dečakove Udruge hrvatskih veterana Domovinskoga rata, čijega je ogranka u Splitsko-dalmatinskoj županiji Turić presjednik. U tome kafiću, naime, navodno radi Turićeva supruga.

“Tužno je da stožer vode baš ti ljudi i osobe poput njih, dok velik dio časnih članova šuti i pristaje na diktaf korumpiranih. Domovinski rat i kontroverze oko njega ne smiju biti olaka tema, riječ je o ključnim točkama hrvatske prošlosti i budućnosti. Takve stvari ne treba prepuštati ljudima bez moralnoga prava da govore u ime branitelja, osobito zato što njihov prvenstveni cilj nije zaštititi osumnjičene hrvatske vojnike, nego svrgnuti sadašnju vlast i zadržati nezaslužene privilegije, pa i po cijenu ponovne balkanizacije Hrvatske”, kazali su našem listu različiti anonimni izvori iz dragovoljačkoga miljea 1991. godine.

Silvano ILIĆ