Novi list: 19. 08. 2000.

Teror manjine

Piše: Jelena Lovrić

Hrvatska se u temelju trese, Hrvatska se opasno polarizira, Hrvatska klizi u građanski rat - te dramatične ocjene, izrečene proteklih dana, potaknute su krikom i bijesom takozvanih braniteljskih udruga, koje pozivaju na pobunu, a ni oružane im bitke, kako je svojedobno zborio Milošević, nisu isključene.

Predsjednik države govori o pokušajima da se u Hrvatsku aplicira scenarij događanja naroda.

Vlada se uzbunila, sastaju se saborski odbori, Račan kao da pjeva u tamnoj šumi tvrdi da se ničega i nikoga ne boji, liberali zajedno s hadezeovcima hitaju na dogovor samozvanim zaštitnicima branitelja, Ijudima uglavnom bez digniteta koji bi da brane dignitet Domovinskog rata. Generalna frka, pomalo i panika. Stvara se dojam da je cijela Hrvatska na nogama, uz pohapšene osumnjičenike za ratne zločine, a kontra vlasti.

Ali nije tako, nego je upravo obrnuto. Vrlo uvjerljivo pokazuju to i istraživanja što su ih ovih dana provela dva zagrebačka dnevnika. Prema “Večernjem listu” 62 posto građana Hrvatske podržava hapšenje osumnjičenih za ratne zločine i kriminal, samo oko 16 posto izjašnjava se protiv. Prema jučer objavljenom istraživanju “Jutarnjeg lista” uhićenja podupire gotovo cijela Hrvatska - hapšenje gospićke grupe podržava 82 posto ispitanika, zatvaranje generala Andabaka čak 95 posto. Dvije trećine Hivata smatra da se tim hapšenjima ne ugrožava dignitet Domovinskog rata.

Problem je što je ova većinska Hrvatska uobičajeno dosta tiha. Ne urla, ne vitla oružjem, pa se može učiniti da je uopće nema. Nitko je ništa ne pita, nju nitko ne zove na demonstracije. Nema je u medijima. Vlast se na nju samo uopćeno poziva, ali je mnogo ne zarezuje. Više računa vodi o bukačima, njima se spremnija umiljavati. Šačica bjesničara povezana lancima kao da joj je važnija od većinske, mira i rada željne, Hrvatske. Halabuku grupica nezadovoljnika, koji se boje polaganja računa, državna je televizija proizvela u prvorazredno nacionalno pitanje. Na Prisavlju za njih pokazuju veliko razumijevanje, daju im prostor u udarnim terminima. MišIjenja one druge Hrvatske nema ni u tragovima, što u konačnici rezultira falsificiranjem stvarnosti.

Šeksove prijetnje da su ubojstva poput Levarova u Hrvatskoj i ubuduće vrlo moguća, Liovićevo mahanje oružjem (i kao odjek njihovih brzopotezaljki dovikivanje Jelavića s one strane granice da i Hrvati imaju svoje eskadrone pod kapuljačama), sva ta desničarska pjena koja zatrpava javnu scenu - nije uvod u građanski rat. Ali jest teror manjine nad većinom. Manjina koja demokratskim sredstvima više ne uspijeva dobiti podršku - pokušava, ne samo verbalnim, nasiljem terorizirati cijelu zemlju. Vlast je dužna da to onemogući.