Jutarnji list: 27. 09. 2000.

Vladina ekonomska politika novog smjera sve više nalikuje HDZ-ovoj

Piše: Nikola Jelić

Na prošlotjednu sjednicu Vlade u Banske dvore došla je i ravnateljica Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) Dunja Vidošević, kako bi ministrima pojasnila izvješće o radu svog zavoda. Umjesto da kaže kada će mirovine početi stizati na vrijeme, ona je članovima Vlade morala objašnjavati kakva je veza između HZMO-a i Hrvatskog mirovinskog osiguranja (HMO). To je od nje zatražila potpredsjednica Vlade Željka Antunović. I što je tu loše, upitat će se netko. Za Dunju Vidošević nema ništa loše jer joj je samo dana prilika - koju je i iskoristila - da se "opere" od svih zloporaba koje su se proteklih godina događale s dionicama iz portfelja mirovinskog zavoda.

No, ne samo loše, nego je i skandalozno da članovi Vlade do danas nisu znali kako funkcionira upravljanje mirovinskim zavodom i njegovim portfeljom. Posebno je to morala znati potpredsjednica Antunović, koja je godinama bila i saborska zastupnica. A mirovinski sustav najveći je i najsporniji u državi. Nakon što je potpredsjednica otkrila totalnu neupućenost ministara u jedan tako važan dio državne uprave, ponovno treba zapitati čemu su služili nedavni "izleti" premijera Ivice Račana svim ministarstvima? Ako ne prije, valjda su članovi užeg kabineta mogli doznati nešto više o HZMO-u prilikom posjeta resornom Ministarstvu rada i socijalne skrbi.

Međutim, to je samo jedan, nasumce uzet plastični dokaz da veliko organizacijsko pospremanje unutar Vlade nema rezultata. A Račanova vlada i dalje pokazuje sklonost pozerskim akcijama. Tako je prošloga petka otišla na Bjelolasicu, da bi na svježem planinskom zraku razmotrila i uspostavila bolju suradnju među ministarstvima i s javnošću.

Zašto je članovima Vlade trebao izlet na Bjelolasicu teško je shvatiti. Ako su željeli opuštenu radnu atmosferu, mogli su navući traperice i popeti se na Sljeme te tamo razgovarati. Imaju čak i žičaru, kao i na Bjelolasici.

Nije problem u tome što su do Bjelolasice potrošili nešto benzina i platili smještaj u olimpijskom centru - to doista nije bio velik trošak - već što Račanova vlada sve više pribjegava demagoškim i beskorisnim postupcima. Bilo bi razumljivo održati tematsku sjednicu Vlade o agraru u Osijeku ili o turizmu u Rovinju, što do sada nije učinjeno. Ali nema razumnog obrazloženja za turistički sastanak Vlade na kojemu se ministri po tko zna koji put bave sami sobom. Jedino ako u Vladi ne misle da je samo na planinskom zraku bilo moguće dogovoriti izmjene poslovnika o radu, prema kojemu će na sjednice Vlade stizati samo definitivno usaglašene točke dnevnog reda.

Uostalom, već prošloga vikenda pokazalo se da premijeru Račanu neće biti lakše surađivati s ministrima nego do sada, kao što se ponadao nakon sastanka na Bjelolasici. Naime, HNS-ov ministar obnove i razvitka Radimir Čačić odmah nakon Like uputio se u Zagorje, u Trakošćan, gdje je njegova stranka pokrenula veliku inicijativu za izradu nove razvojne strategije Hrvatske. Nije sporno da treba naširoko raspravljati tako važnu temu, ali ne može jedna te ista Vlada pripremati šest razvojnih strategija, ovisno o stranačkoj pripadnosti ministara.

Na sastanku na Bjelolasici čula se i ocjena da je ova vlada osuđena na uspjeh. Na žalost, sve je manje onih izvan Banskih dvora koji tako misle.

I veliki projekt stabilizacije 18 državnih poduzeća iz energetskog, poljoprivrednog i brodograđevnog sektora - koji je već ocijenjen potezom desetljeća - pokazao je da Vladina ekonomska politika novog smjera sve više nalikuje starom HDZ-ovom smjeru. Dobro je što država tržištu prepušta regulaciju cijena, ali što je novo u sanacijama? Jedino to što se sada zovu stabilizacija poslovanja.

Nakon mjeseći i mjeseci rada, Vlada je za Inu, HEP HŽ, brodogadnju i PIK-ove ponudila Škegrin recept podvučen crvenim. Isti onaj koji su sadašnji ministri žestoko napadali kao oporbeni političari. Državni intervencionizam proklamiran je kao glavna ekonomska smjernica Vlade za sljedećih nekoliko godina. Proračunskim novcem ozdraviti i onda prodati državne kompanije nije baš povijesno otkriće.