Novi list: 04. 10. 2000.

Mrak jede ljude

Piše: Jelena Lovrić

O njihovom dignitetu nitko ne brine. Ne osnivaju se stožeri, ne pišu peticije, ne organiziraju prosvjedi. Biskupi ne nalaze potrebnim da se u njihovu korist oglase, o njihovoj zaštiti neće raspravljati Sabor, oni nisu tema za udarna mjesta u medijima.

Stotine, tisuće građana ovih dana opsjedaju "Elektrine" šaltere pokušavajući amortizirati atak na vlastiti standard, ali njihove glasove valjda nitko ne čuje. Nitko se zbog njih ne uzbuđuje. Poskupljenje struje za 25 posto zavit će u crno ogroman broj Hrvata. Više od milijun teško će pogoditi strujni udar, sindikat upozorava: račun za struju neće moći platiti gotovo svaki četvrti građanin (nezaposleni, više od polovice ukupnog broja umirovljenika, oni koji rade a plaću ne primaju, oni čije su plaće nikakve). S poskupljenjem struje rast će i troškovi grijanja. Sindikati su izračunali da će ogroman broj umirovljenika za grijanje morati dati pola svojih primanja. “Žarulja postaje luksuz. Morat ćemo ponovno koristiti svijeće”, kaže Davor Jurić, predsjednik SSSH. Grijanje također postaje luksuz. Život u Hrvatskoj postaje luksuz.

Što je s dignitetom Ijudi koji na pragu 21. stoljeća u evropskoj Hrvatskoj neće moći upaliti žarulje, nego će im večeri protjecati uz svijeću ili u mraku. Pogotovo kad usto stignu i mrazovi, zapadnu snjegovi. Što je s njihovim dostojanstvom? Može li se bilo tko bez struje i žarulje, kao osnovnih životnih potreba modernog čovjeka, osjećati osobom od digniteta? O tome nitko ne brine, jer oni nisu masno potkoženi generali, oni ne mašu oružjem ne kriče, stisnuti su jadni sami u svojoj muci. Ali socijalni očaj, koji se u Hrvatskoj kumulira, za vlast može biti jednako opasan, vjerojatno i opasniji, od krika i bijesa što ih desnica sveudilj valja. Svejedno, Sabor će ponovo trošiti dragocjeno vrijeme debatirajući i nadmećući se u deklaracijama o zaštiti časti Domovinskog rata, što se uopće ne dovodi u pitanje. Oni koji su zaista ugroženi i čiji Ijudski ponos bijeda istinski dovodi u pitanje - tikat će se, i dalje prepušteni sami sebi, pred “Elektrinim” šalterima. Prava drama Hrvatske događa se danas upravo ne tom mjestu. Politika je, na žalost, ne prepoznaje.