Vjesnik: 07. 10. 2000.
Milošević na kraju p
uta, za ushit je još ranoALEKSANDAR MILOŠEVIĆ
Nakon trinaest olovnih godina u kojima je vodio i izgubio četiri rata, vojno se sučelio sa Sjevernoatlantskim savezom, izgubio Kosovo i počinio zlo kakvo se ne pamti u drugoj polovici 20. stoljeća, srbijanski diktator Slobodan Milošević stigao je, čini se, na kraj puta.
Početak njegovog kraja nije bio na posljednjim izborima u Srbiji, ni onda kada su prve NATO- ve bombe pale na Beograd. Počeo je mnogo ranije, onog poslijepodneva na Kosovu kad je izjurio u masu i obratio se okupljenim Srbima rečenicom: »Nitko ne smije da vas bije...«. Bio je to znak za početak stvaranja Velike Srbije na razvalinama umiruće Jugoslavije. Narednih 13 godina sâm je, bezbroj puta, pogazio svoju tvrdnju o narodu kojeg nitko ne smije t
ući.No za definitivan Miloševićev pad pobrinuo se Vladimir Putin, ruski predsjednik koji je prije nekoliko dana ustvrdio kako Rusiju i Jugoslaviju vežu posebno dobri odnosi. Ivan Ivanov, ruski ministar vanjskih poslova i Putinov izaslanik u petak se u Beogradu prvo sastao s Vojislavom Koštunicom i prenio mu Putinove čestitke kao novoizabranom predsjedniku Jugoslavije. Poslije toga sve je samo pitanje sata ili dana. Milošević u Srbiji i Jugoslaviji više nema što tražiti.
Za desetke i stotine tisuća njegovih žrtava, za one koje je zavio u crno, ipak je mala utjeha, to što je srbijanski diktator skončao napušten i od Moskve, tradicionalnog saveznika. Mnogo je važnije u kojem će pravcu krenuti nova vladajuća garnitura u Beogradu.
Hoće li njezina politika biti nešto umivenija varijanta Miloševićeva nacionalizma ili će Koštunica i njegova ekipa prihvatiti demokratske standarde Zapada? Čini se da je prva mogućnost izglednija, jer od Putina potvrđeni jugoslavenski predsjednik Koštunica jasno je rekao da mu je sura
dnja s Haaškim tribunalom posljednja briga.Možda je to samo retorika kojom se u prvim danima vlasti ne želi stvarati dodatna napetost među onima, čiji su ga glasovi doveli na vlast, ali ne treba zaboraviti da se u jurišu Koštuničinih pristaša na zgradu savezne Skupštine vijorila crna četnička zastava s mrtvačkom glavom, onakva ista kakvu su Miloševićevi zlikovci nosili u razrušenom Vukovaru. A orila se i pjesma »Od Topole pa do Ravne Gore...« svojevrsna himna Mihailovićevih četnika.
Ivan Ivanov u Beogradu će očito s uspjehom obaviti povjerenu mu zadaću. Hladno će priopćiti Miloševiću da je njegovo vrijeme isteklo a neodlučnom vojnom vrhu reći tko mu je novi vrhovni zapovjednik. No je li sve to dovoljno da zemlje, susjedi Jugoslavije, prate mirno daljnji raz
voj događaja?Je li u četvrtak zasjalo novo lice Srbije i Jugoslavije, kojoj Europska unija već od ponedjeljka želi ukinuti sankcije? I je li Beograd doista, slijedeći Miloševića, stigao na kraj puta?
Možda stanovnici Beograda, Srbije i Crne Gore imaju razloga za slavlje, svi ostali moraju ostati oprezni. I zbog zastave koja se vijorila u rukama jurišnika na zgradu parlamenta, i zbog pjesme koja se pri tome čula. S ushitom valja pričekati.