Slobodna Dalmacija: 09. 10. 2000.

KOLEKTIVNA HIPNOZA

Mjesecima smo upozoravali: kad Milošević padne, sva pozornost međunarodne zajednice bit će usmjerena prema Srbiji. Sad se pokazuje koliko je bila hinjena naklonost Zapada prema Hrvatskoj, i da je krajnji cilj SAD-a i njegovih saveznika, Francuske i Britanije - Srbija, njihov pravi partner na Balkanu

Piše: Zoran Vukman

Treba biti brutalno jasan: nikad nismo bili tako blizu novoj Jugoslaviji kao danas. Ako se nekomu takva mogućnost čini nemogućom ili nestvarnom, neka se što prije otrijezni od trećesiječanjskog mamurluka i pogleda u lice istini. Približavaju se dramatični dani za Hrvatsku: priprema se ubrzana promjena Ustava uoči zagrebačkoga balkanskog summita, promjena koja će nas pripraviti za nove integracije s Beogradom. U studenom ćemo biti stavljeni pred gotov čin.

Posebno je dramatična činjenica što u Hrvatskoj trenutačno ne postoji ta politička snaga koja bi pokrenula i osvijestila golemu većinu Hrvata koji su protiv bilo kakvih asocijacija i unija sa Srbijom i ostalim balkanskim državama. Ne mogu vjerovati da su Hrvati politički tako glup narod. Tko nas je doveo u stanje kolektivne hipnoze?

Ključni puzzle

U Srbiji se dogodio, za nas, najgori mogući rasplet: jedan velikosrbin, Slobodan Milošević, nacional-socijalist boljševičko-birokratskog tipa, balkanski zloduh i zabludjeli službenik novog svjetskog poretka, nakon poraza, "ostaje u politici", a iz drugog plana na veliku scenu dolazi drugi velikosrbin, Vojislav Koštunica, kao politička kreatura šovinističko-rojalističkog tipa, utvara iz pašićevsko-karađorđevićevskog doba, čovjek koji, prema "New York Timesu", ima potrebu vratiti Srbe "vrijednostima od prije 150 godina".

Američka strategija prodora prema Istoku dobiva svoju ključnu kockicu u mozaiku: Koštunica nije samo plod američke, službeno suzdržane blagonaklonosti, nego prije svega i aktivnog francusko-engleskog komplota. Koštunica je karta na koju su zaigrali moćni srpski lobiji u SAD-u, Francuskoj i Britaniji, uz podršku političko-obavještajnih struktura tih velesila — versailleska reintegracija Jugoslavije dio je trenutačne vrlo žive, euforične diplomatske aktivnosti.

Nevjerojatno, kakvi su Hrvati slijepci! Zar je moguće da će ovaj narod i po treći put biti tako obmanut i na prijevaru uvučen u novu Jugoslaviju? SRJ s Koštunicom velika je opasnost za Hrvatsku, jer dobiva dirigiranu naklonost međunarodne zajednice koja daje legitimitet lažnom demokratskom ruhu velikosrbima, čiji su ciljevi u odnosu na nas ostali nepromijenjeni.

Jednostavno rečeno, velikosrpski program s Koštunicom dobiva pseudodemokratski legitimitet. Srbi su opet instinktivno prepoznali trenutak kad trebaju kolektivno promijeniti stranu, i dobili su svog novovjekog Pašića, njegovu suvremenu karikaturalnu varijantu, ali još uvijek dovoljnu da prevesla politički maloumne Hrvate.

Mjesecima smo upozoravali: u onom trenutku kad Milošević padne, sva pozornost međunarodne zajednice bit će usmjerena prema Srbiji, i ona će biti ta "miljenica Zapada". Sad se pokazuje koliko je bila hinjena naklonost Zapada prema Hrvatskoj, i da je krajnji cilj SAD-a i njegovih saveznika Francuske i Britanije - Srbija, kao jedini njihov pravi partner na Balkanu, preko kojeg će ostvariti sve svoje ciljeve. Uzalud sam vapio: Hrvatska je samo jedna od faza integracije Srbije sa Zapadom. Kad sam u veljači ove godine pisao o Balkaniji, nitko nije reagirao.

Mnogi su to ignorirali kao da je riječ o SF-scenariju. Mjesec i pol dana prije nametnutog nam summita u Zagrebu, ovaj narod još uvijek ne zna o čemu se radi – koji je cilj i program tog skupa, niti nas je itko bilo što pitao. SRJ s Koštunicom bit će glavni hit summita, i zapravo, bilo je jasno da je balkansko-europski skup u Zagrebu besmislen za međunarodnu zajednicu ako ne bude "nove" Srbije. Sve je podređeno Srbiji kao budućem glavnom geostrateškom integratoru regije. Sva vrata za Pakt o stabilnosti su otvorena, a kompromis oko Miloševića upućuje na činjenicu da su SAD i Rusija uspjeli postići trenutačnu nagodbu oko Srbije. To prije svega znači da Milošević neće vidjeti Haaga.

Američki pijun

Vojislav Koštunica je američki pijun koji glumi samosvojnost. Zanimljivo je kako ga predstavlja inozemni tisak: kao "umjerenog nacionalista", i to s izrazitim simpatijama. "Umjereni nacionalist koji sa sjetom govori o Srbiji 19. stoljeća", piše "New York Times". Nevjerojatna je ta dirigirana medijska percepcija! Istodobno svaki izraz hrvatskog domoljublja proskribiran je kao fašistički, dok srpski šovinizam nije niti u koliziji s globalističkim nadahnućima!?

Kad Koštunica odbija suradnju s Haagom, onda to čini jer ima prešutan placet svojih američkih mentora. Njima ne treba suđenje velikosrpskoj politici u Haagu. Haag ionako postoji samo za Hrvate. Podsjetimo da je Koštunica kritizirao Miloševića jer je "prepustio Srbe u Hrvatskoj i Bosni njihovoj sudbini" i da je podržavao velikosrpski osvajački rat. On će velikosrpske ciljeve tek redefinirati. Zanimljivo je da Koštunica svog budućeg balkanskog partnera, Stipu Mesića, svrstava u krug "bivših partijskih aparatčika", primjerice uz Mila Đukanovića i Milorada Dodika, koji su bili "spremni ispuniti sve što se od njih tražilo iz inozemstva."

Imamo li mi odgovor na novu opasnost iz Srbije? Tragično je, ali nemamo. Imamo nebulozne, inertne političare, koji sporo kapiraju. Zlatko Tomčić se čudi i hini zabrinutost zbog euforije međunarodne zajednice koja žurno ukida sankcije Srbiji. Očito je da Tomčić nije pozorno čitao "Slobodnu Dalmaciju" proteklih mjeseci. Trebao je pitati Mesića koji je, usput rečeno, naš najvjerniji čitatelj.