Jutarnji list: 11. 10. 2000.

RASIPNA MINISTARSTVA Najveći financijski promašaji u 1999. prema nalazima Državne revizije

Milijune dolara iz proračuna su odnijeli savjetnici i odvjetnici

Sudeći prema nalazima Državne revizije, proračun bi mogao biti smanjen a nikome ne bi nedostajalo novca jer se ionako ne zna kamo su 1999. otišli milijuni

Piše: Andrea Koščec

Prema nalazu Državnog ureda za reviziju, proračun bi mogao biti još smanjen, a nikome ništa ne bi nedostajalo. Sažeti izvještaj na 1200 stranica roman je o tome kako se olako pojedina ministarstva odnose prema novcu poreznih obveznika te kako ima prostora za uštedu.

Kada se, pak, žele pobrojati najveći propusti ili dočarati prava dimenzija rasipništva, nastaje problem. Gdje odrediti granicu? Je li rasipništvo ako, primjerice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od zakupca svog hotela u Krapini ne naplati potraživanja od oko 385 tisuća kuna ili ako potraživanja tog istog zavoda za pogrešno isplaćene mirovine iznose 18,7 milijuna kuna?

Državni ured za reviziju primijetio je kako su pojedini izdaci Ministarstva financija iznosili od 50 do 247 posto više od plana. Za sanaciju poduzeća dane su iz tekuće zalihe i tri beskamatne pozajmice u iznosu od 58,5 milijuna kuna, od čega je do kraja godine vraćen samo jedan od osam milijuna kuna. Rok za povrat pozajmice od 45,5 milijuna kuna bio je 15. studenoga 1999., dok za pozajmicu na iznos od pet milijuna kuna rješenjem Vlade nije utvrđen rok vraćanja.

Ministarstvo financija bilo je galantno prema mnogim poduzećima. Od 1996. do kraja 1999. izdano je 429 financijskih jamstava koja su još aktivna, u vrijednosti od 13,72 milijarde kuna, čak i poduzećima koja nisu otplaćivala ranije kredite dobivene uz državno jamstvo. Središnjoj ustanovi Hrvatske biskupske konferencije za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika je od ožujka do prosinca 1999. doznačeno 190 milijuna kuna, ali se ne zna na temelju čega su utvrđeni mjesečni iznosi.

Hrvatska je bila darežljiva i prema odvjetnicima. Državnim proračunom bili su planirani izdaci za zastupanje pred međunarodnim sudovima u iznosu od 21,5 milijuna kuna, a plaćeno je 55,4 milijuna kuna, odnosno 158 posto više od plana.

Zaboravljeni milijuni

To su ipak sitnice prema gotovo 2,3 milijuna američkih dolara koji su ostali neevidentirani na računu inozemne banke (Chase Manhattan Bank) nakon prodaje 35 posto HT-a Deutsche Telecomu. U tom unosnom poslu ostvarena je i kamata od 1,338 milijuna dolara, koja također nije bila evidentirana u ostvarenim prihodima proračuna za 1999. Ugovori sa savjetnikom za privatizaciju te konačni ugovori o prodaji HT-a pokazuju da je za savjetničke usluge u privatizaciji HT-a plaćeno ukupno 8,64 milijuna dolara, od čega glavnom savjetniku 4,87 milijuna, a podsavjetnicima 3,77 milijuna američkih dolara.

U sklopu toga plaćena je i dodatna nagrada savjetniku od 624.750 dolara, odnosno 4,45 milijuna kuna, jer je posao obavljen u određenom roku. Jednokratnu nagradu od 400 tisuća dolara za uspješnost obavljenog posla dobili su i pravnici. Državna agencija za sanaciju banaka odabrala je za savjetnika za privatizaciju banaka skuplju ABN AMRO banku, čime je, procijenila je revizija, oštetila državni proračun za 97,1 milijuna kuna.

Novine svima zaposlenima

U reviziji Ministarstva pomorstva prometa i veza mogu se također naći zanimljivi podaci. Kod Istarskog ipsilona je 15,9 milijuna kuna potrošeno na iskup zemljišta, a od tog iznosa za čak 12,2 milijuna kuna ministarstvo ne zna na što je potrošeno. U dokumentaciji projekta autocesta Rijeka - Zagreb, pak, nije nađeno na što je potrošeno 50 milijuna kuna.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi je u sklopu izdataka za socijalni program platilo 12,607 milijuna kuna za pretplatu na dnevni list, najvjerojatnije Vjesnik. Porezna uprava, pak, utrošila je 9,94 milijuna kuna na provođenje nagradne igre "Sa 10 računa do 100 tisuća kuna", a da nema analize iz koje bi bili razvidni efekti provođenja nagradne igre i opravdanost takvog troška.

Bivši ministar turizma Ivan Herak lani je najveću potporu sportu odobrio za organiziranje teniskog turnira u Umagu u iznosu od 2,34 milijuna kuna. Naknadno je ugovorena i potpora od 500 tisuća kuna za teniski turnir na Braču, a krajem prosinca 1999. Ministarstvo je ugovorom postalo glavni sponzor turnira u iduće tri godine, što bi ukupno koštalo više od milijun DEM.

Slijedio je i teniski turnir u Zagrebu, koji bi tri godine trebao koštati po dva milijuna maraka godišnje. Potom je na red stiglo i sponzoriranje skijanja "teško" više od pola milijuna DEM.