Izvješće koje je Liović podijelio novinarima sastavljeno je 29. veljače ove godine. U njemu doista nema troškova za poštanske usluge (od čega je HVIDR-a zapravo oslobođena), dok je za “materijal” utrošeno 164.533 kune. Za usluge je, prema tom izvješću, HVIDR-a izdvojila 394.345 kuna. Liović je tvrdio da su informacije o milijunima potrošenima na poštarinu i slične tvrdnje objelodanjene u službenom izvješću revizije, zapravo zlonamjerna podmetanja iz Ministarstva branitelja koje ima namjeru blatiti i negirati rad njegove udruge.

Netom nakon pobjede na izborima Ministarstvo branitelja je zatražilo od svih udruga da pošalju financijska izvješća iz kojih će se vidjeti u što su sredstva utrošena. HVIDR-ino izvješće stiglo je u Ministarstvo faksom 10. siječnja i u njemu uistinu stoji da je za poštarinu (koju HVIDR-a ne mora plaćati) utrošeno 1,560 tisuća kuna, za troškove telefona i telefaksa 312 tisuća kuna, za usluge knjigovodstva 1,084 milijuna kuna, a za uredski materijal 1,56 milijuna kuna. Nikakav drugi izvještaj iz Liovićeve udruge nije stigao, tvrde u Ministarstvu, stoga spomenute brojke smatraju autentičnim i istinitim. Tko je i zbog čega sastavio drugo izvješće mjesec dana kasnije, nismo uspjeli doznati.

Istinita je, međutim, njegova tvrdnja da Šima Krasić nije radila reviziju u HVIDR-i. Državna revizija može, ali nije dužna revidirati rad udruga proizašlih iz Domovinskog rata. U ovom slučaju revizija poslovanja HVIDR-e i ostalih udruga načinjena je prilikom redovite revizije rada Ministarstva branitelja. Iz Državne revizije potvrđeno nam je da su podaci o poslovanju HVIDR-e zapravo izvađeni iz izvješća kojeg je sama udruga dostavila Ministarstvu branitelja. Budući da je Ministarstvo dobilo samo jedno izvješće, revizija je načinjena prema dokumentu koji je HVIDR-a uputila 10. siječnja.

J. Ma., S. V