Za zločine protiv ratnih zarobljenika počinjene u zgradi Četvrte osnovne škole u istočnom Mostaru osumnjičeno je 13 osoba: Mirsad Handžar, Mirsad Ćupina, Ibrahim Oručević, Husnija Oručević, Edin Tanević, Adis Batlak, Mili Ćišić, Hilmo Toporan, Predrag Pajkić, Nezir Pribišić, Zijad Redžović, Slobo Marić i Senad Oručević. Za zločine protiv ratnih zarobljenika počinjene na području Bijelog Polja osumnjičeno je sedam osoba: Zikrija Ljevo, Vermes Zahirović, Bećir Omanovć, Meho Kaminić, Habib Čopelj, Huso Oručević i Predrag Pajkić (koji je jedini optužen prema dvije optužnice), dok su za ratne zločine protiv civilnog pučanstva na području Gnojinica osumnjičene tri osobe: Kasim Čolić, Dervo Džiho i Refik Tule.

Iako je riječ o široj javnosti uglavnom nepoznatim imenima, mostarski »proces 23« dobiva dodatno na težini ako se uzme u obzir da je riječ o prvim optužnicama Haaškog suda podignutim protiv Muslimana za zločine nad Hrvatima. Na hrvatskoj strani drže kako cijeli slučaj predstavlja zapravo samo uvod u »slučaj Grabovica« i druge zločine nad Hrvatima koje su počinile muslimanske postrojbe, odnosno da bi nakon »sitnih riba« na red vjerojatno već do kraja godine trebale doći na red i vrlo visoko pozicionirane osobe u vojnom i političkom životu Muslimana, sve do Rasima Delića, u vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba zapovjednika Armije BiH. Navodno je Haag, o čemu je Vjesnik već pisao u nekoliko navrata, bio spreman ići i do samoga muslimanskog lidera Alije Izetbegovića, s čijim imenom se također spekuliralo kada je riječ o događanjima u sjevernoj Hercegovini, no da se nakon njegove odluke o povlačenju iz političkog života haaško tužiteljstvo kani zadržati u okvirima vojne hijerarhije, kako po načelima zapovjedne odgovornosti (Rasim Delić) tako i po pitanju neposrednih izvršitelja zločina u Grabovici (najčešće se spominje 9. brdska brigada i zapovjednik Ramiz Delalić Ćelo).

S muslimanske su strane već reagirali na mostarski »proces 23«, ocjenjujući ga, poput istočnomostarske organizacije boraca, »političkim prebacivanjem odgovornosti«, uz neizbježne dodatke o HVO-u i HV-u kao »stvarnim krivcima« za »užasnu agresiju, genocid i logore«. S druge, hrvatske strane, i najviši dužnosnici poput Ante Jelavića, člana Predsjedništva BiH, skloni su procjenama da se samo podizanjem optužnica poput najnovijih mostarskih, odnosno optužnica za zločine počinjene nad Hrvatima, i u Mostaru, ali uskoro i za »Grabovicu, Uzdol, Doljane i niz drugih stratišta u srednjoj Bosni za koje bi trebali odgovarati lideri muslimanskog naroda«, može doći do »prave istine i do pravog pomirenja među narodima u BiH«.