Izvjesni Luka Podrug, samozvani čelnik Stožera za obranu digniteta Domovinskoga rata u Splitu na lokalnoj televiziji je izjavio: »Jude uvijek isto završe, bilo da se radi o Milanu Levaru ili o Judama na čelu hrvatske države...«. Svugdje u svijetu ovakva bi izjava izazvala žestoku i javnu osudu iz moralnih i zakonskih razloga. Očito da je samozvani stožernik Podrug pokazao zapanjujući nedostatak osjećaja sućuti spram obitelji Milana Levara, žrtve ubojstva koje je izvedeno na krajnje podmukao i kukavički način. Ako je Milan Levar za Podruga bio Juda, onda je za svakog časnog čovjeka njegov ubojica bijedna kukavica. Civilizirani svijet prezire bezosjećajnost, brutalnost i nehumanost, a svega toga u Podrugovoj izjavi ima u izobilju.

Sa zakonske točke gledišta, svaka pravna država Podrugovu bi izjavu protumačila kao izravnu prijetnju sigurnosti predsjednika države i pravni i policijski mehanizmi stavili bi se u pogon. Da je Podrug ovakvu rečenicu izrekao u Sjedinjenim Američkim Državama, istoga dana preventivno bi bio uhićen kao moguća opasnost za sigurnost predsjednika SAD-a. Ništa bolje ne bi prošao ni u cijelom nizu drugih demokratskih država.

Međutim, svoje bahate prijetnje i duboko nehumane poruke Podrug izgovara bez posljedica, štiteći se nekakvim fantomskim Stožerom za obranu digniteta Domovinskoga rata. Zapravo, ovom izjavom, Podrug pljuje na sve plemenite ciljeve zbog kojih se Domovinski rat zbio u Hrvatskoj. Birajući između velikosrpskog i antidemokratskog totalitarizma Slobodana Miloševića i prava na vlastitu nacionalnu državu, demokratsku zajednicu slobodnih građana, hrvatski narod je izabrao ovo drugo i za to se borio u Domovinskom ratu. Borio se za državu u kojoj će biti poštovan dignitet pojedinca, u kojem će se uvažavati vladavina prava, u kojoj će i institucija predsjednika Republike biti poštivana i štićena.

Za te i cijeli niz drugih ideala život su u Domovinskom ratu izgubili mnogi. Svojom nekulturnom, nasilničkom i prostačkom rečenicom, Luka Podrug pljuje na sve to, želi uvjeriti da je Domovinski rat vođen zato da bi on i njemu slični mogli prijetiti, biti oholi i bahati, rugati se zakonu, prezirati patnje i bol obitelji mučki ubijenih građana, prijetiti demokratski izabranom predsjedniku Republike Hrvatske.

Zapravo, između Luke Podruga i onih protiv kojih su građani Hrvatske krenuli u Domovinski rat i nema neke velike razlike. Podrug, baš kao i sljedbenici Jovana Raškovića, spreman je prihvatiti izbore kao čin demokratske volje građana samo onda, ako pobijedi njegova politička opcija. Ako ne, onda slijede prijetnje, opstrukcija, ucjene i podvale. No, kao što ni Raškovićevi sljedbenici nisu slomili duh hrvatskoga naroda i građana Hrvatske, ni razni podruzi i ini stožernici svojim verbalnim prijetnjama neće od Hrvatske učiniti nekakvu latinskoameričku državu u kojoj je od slova zakona jači zakon bombe, samokresa i kame.