Jutarnji list: 31. 10. i 01. 11. 2000.

Proračun treba umanjiti za iznos koji je nestajao u pljački, rasipništvu i luksuzu

Piše: Branka Stipić

Prema svemu sudeći sudbina cijele Hrvatske ovoga je trenutka doslovno u rukama ministra financija Mate Crkvenca i njegova tima koji ovih dana, navodno i vikendima, piše proračun za sljedeću godinu i projekcije državne potrošnje do 2003. godine. Njihov uradak ne smije biti ni prevelik, niti premalen državni proračun jer će u protivnom izazvati neslućene dalekosežne posljedice.

Bude li proračun prevelik, "udavit" će gospodarstvo, kako i sam ministar priznaje, jer će se morati povećati porezi ili će se država morati više zaduživati. Veća državna potrošnja mogla bi izazvati inflaciju koja već i sada stupa snažnije nego lani. Optimistične su prognoze da ćemo ovu godinu završiti s oko osam posto inflacije a pesimisti vide dvoznamenkastu brojku. No, bude li Crkvenčev proračun manji, kresat će se socijalni izdaci i time pojačati već golemo socijalno nezadovoljstvo. Kresat će se ionako male plaće u državnim službama i smanjivati broj zaposlenih, što će nove ljude dovesti na burzu ili među ionako veliku vojsku umirovljenika. Zbog toga će trebati više novca za mirovinski fond i nezaposlene pa će se proračun morati povećavati, što opet nije dobro.

Tanku nit između katastrofe prevelikog, kao i premalog proračuna ministar financija pronašao je baš na brojci od oko 50 milijardi kuna, koliko najavljuje da će državna blagajna prikupljati i trošiti ne samo nagodinu, nego i sljedeće tri, do kraja mandata ove vlade. Realno bi iz godine u godinu državna potrošnja trebala padati jer će, tvrdi ministar rasti bruto društveni proizvod pa će država od njega uzimati sve manje komade. Ali, pisci proračuna kao da nisu čitali opširne spise državne revizije, kao ni tisuće stranica nalaza Financijske policije, koji zajedno čine modernu hrvatsku enciklopediju pljačke i rasipništva.

Nisu samo stanovi plaćani dvostruko skuplje od tržišne cijene, nego su se i najobičnije olovke prodavale državi barem dvostruko skuplje. Računi za mobitel plaćali su se onima koji nisu imali nikakve veze s određenom institucijom, državne automobile, državno gorivo i državne vozače koristili su oni koji na to ni po čemu nisu imali pravo,državni novac davao se za nikad isporučene stvari, obitelji i prijatelji večerali su kraljevski na državni trošak...

Sprega moćnika i odabranih poduzetnika izvukla je proteklih godina milijarde kuna i sve državne troškove napuhala znatno iznad realnih potreba. Dodatne milijarde izvukla je obična glupost ili taština bacanjem novca na luksuzna uređenja raznih ureda, nekih čak i izmišljenih kako bi se smjestilo koga zaslužnoga.

Zato prije pisanja proračuna treba uzeti računar i od dosadašnjih stavki oduzeti pljačku i rasipništvo. Tek će tada i sam ministar i njegovi ljudi znati koliko uistinu treba Hrvatskoj za pojedine troškove. Znatno bi smanjio rizik od krive procjene koja mu prijeti teškom odgovornošću za sudbinu zemlje.