Dok je obitelj Tuđman u Hrvatskoj još mogla živjeti izvan zakona Ankici Tuđman bilo je lako reći: Voljela bih da svi u Hrvatskoj budu sposobni kao moja djeca. No sada, kada je zagrebačka policija njezinoj kćerki dodijelila skraćeno ime za osumnjičenike "Nevenka T.", osramoćena Tuđmanova udovica u sebi vjerojatno neoholo ponavlja: Da barem moje dijete ne završi u zatvoru! To što je jedna majka pod starost doživjela da joj policija progoni kćer za koju je vjerovala kako je toliko sposobna da može biti primjer svakome u Hrvatskoj, privatna je nesreća Ankice Tuđman i nad njom će plakati tko misli da je to potrebno. No to što policija sumnja da je obitelj prvoga hrvatskog predsjednika tijekom proteklih godina jako dobro naplatila svoj društveni položaj i da se kod Tuđmanovih čak mogao za novac ugovoriti posao u državnim institucijama i poduzećima, problem je svih nas. Jer od nas se očekuje da čuvamo dostojanstveni spomen na prvoga hrvatskog predsjednika ili, još više od toga, da afirmiramo njegovu povijesnu ulogu. Ali kako ćemo to činiti ako se, na primjer pokaže točnim da je, kao što sumnja policija, njegova kći samo od jednog poduzetnika uzela kao mito više od dva milijuna kuna? Hoćemo li uspjeti zadržati poštovanje prema pokretaču samostalne Hrvatske, ako sud dokaže da je istina kako se za proviziju od 15 posto mogao dobiti posao i u humanitarnoj zakladi njegove supruge?

Preko naših zastupnika u Saboru baš smo se prije nekoliko tjedana složili da moramo silno paziti kako uspomena na Domovinski rat ne bi nipošto bila upropaštena. I dr. Tuđman neizostavan je dio te uspomene. Uostalom, samo su zbog toga na blagdan Svih svetih na Tuđmanov grob došli predsjednik Republike Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan, dvojica političara za koje se nikako ne može reći da su do sada pokazivali posebnu fasciniranost likom i djelom bivšega predsjednika.

Dakle, ako u Hrvatskoj postoji prešutni dogovor da ćemo, radi uspomene i mira u kući, nastojati uvijek poštedjeti Franju Tuđmana za svaku neugodnu stvar koja dođe na vidjelo, onda bismo ga sada - a to već postaje doista apsurdno - konzekventno morali braniti i od njegove vlastite obitelji. Ako već izvodimo takve zaključke, poput onog da pokojni Tuđman nije kriv za kartu o podjeli Bosne jer ga je Ashdown napio prije nego što su je zajedno nacrtali, onda je valjda Tuđman još manje odgovoran za sumnjivi poslovni imperij svoje kćerke Nevenke.

No, može li biti baš tako? Teško je moguće da Franjo Tuđman, za kojega je radilo nekoliko civilnih i obavještajnih službi - koje su ga informirale i o tako bizarnim stvarima kakva je na primjer ona da se gospođa Montgomery zadržala sama u hodniku hotela Inter-Continental nekoliko minuta dok je njezin muž, veleposlanik, nakratko porazgovarao s Hrvojem Šarinićem - dakle da, pored svih tih agentura, nije imao baš nikakve informacije o transakcijama Nevenke Tuđman. Posebno je to nevjerojatno kad se zna koliko je ta poduzetna žena razgranala svoje poslove. Sve je počelo kad je, kako se prisjetila u jednom od svojih rijetkih javnih istupa prolazeći Zvonimirovom ulicom u Zagrebu slučajno vidjela da tamo dulje vrijeme zjapi prazan atraktivan poslovni prostor.

- Poslala sam zamolbu za taj prostor i od MORH-a dobila pozitivan odgovor - evocirala je tada Nevenka Tuđman uspomenu na svoj "neplanirani" početak biznisa. Reklo bi se da od tada nema posla u kojemu se nije okušala: prodavala je viski i cigarete, bijelu tehniku, sportske rekvizite, organizirala je odmore i turistička putovanja, bila je vlasnica bescarinskih trgovina, prodavalaje Sonyjeve mobitele Hrvatskim telekomunikacijama, bila suvlasnica ACY-ja, a na kraju je počela proizvoditi kornete za sladoled. No, vratimo se na stvar.

Je li predsjednik Tuđman znao što i policija? Jesu li mu bili poznati svi poslovi njegove kćerke? Je li znao kako radi zaklada supruge Ankice? Je li, na koncu, bio neubrojiv dok je na salveti crtao kartu podjele Bosne? Jasno je da se sada, godinu nakon Tuđmanove smrti, na svako to pitanje može odgovoriti i "da" i "ne". Može se, naravno, tvrditi i to da su mu tajne službe, strahujući kako bi on reagirao, prešućivale mnoge stvari, pa tako i neugodne informacije o Nevenki Tuđman. Može se tumačiti kako je u zemlji punoj poltrona Nevenki bilo dovoljno već prezime Tuđman da može činiti što ju je bilo volja.

Može se, dakle, forsirati teza o tome da je Tuđman bio neinformiran i manipuliran. To vjerojatno ne bi bila ni prva ni posljednja povijesna krivotvorina. Ali ako prihvatimo takav mit o Tuđmanu, onda ćemo vjerojatno Tuđmana morati zauvijek "oduzeti" njegovoj obitelji. Pokaže li se, naime, da je točno već samo to da je za novac Nevenka Tuđman protuzakonito namjestila Igoru Kneževiću jedan posao za zakladu Ankice Tuđman, ta će obitelj biti kriminalizirana. U tom slučaju nema više mjesta i za poštenog Franju Tuđmana i za poštenu obitelj Tuđman. Ili je Tuđman sumnjiv kao i njegova obitelj, ili je Tuđman čist, a njegova obitelj sumnjiva.