ZAGREB - Uz 321 tvrtku s 11.400 zaposlenih o čijoj je sudbini Vlada izvijestila prošlog četvrtka, u stečaj bi kako saznajemo početkom sljedeće godine moglo otići još 123 poduzeća u djelomičnom ili većinskom državnim vlasništvom u kojima je zaposlena 21 tisuća radnika. To znači da bi početkom 2001. godine u stečaj najvjerojatnije otišla 444 društva iz državnog portfelja, u kojima trenutno radi 32 tisuće radnika.

No, kako zasad stvari stoje, šanse za takav rasplet, odnosno izbjegavanje stečaja ima samo 58 poduzeća, za koja je Hrvatski fond za privatizaciju odlučio raspisati javni natječaj, jer je pokazan interes za njihovu kupovinu. Među tim tvrtkama su karlovački KIM, Kordun i Tvornica plinskih turbina, Regeneracija Zabok, Poliplast, Pazinka, Bagat, Dalmacija Dugi Rat, Adriachem, Dalmatinka iz Sinja, Istraplastika iz Pazina i druge. U tim tvrtkama ukupno je zaposlen 11.461 radnik.

Unatoč odgodi konačne odluke, preostale 123 tvrtke najvjerojatnije će završiti u stečaju. U njima je zaposlena oko 21 tisuća radnika, a dosad za njihovo preuzimanje nije pokazan nikakav interes. To je teško očekivati i do konačne odluke o stečaju s obzirom na to da su uz prezaduženost izgubile i proizvodnju i pozicije na tržištu. Malu nadu ostavlja im izdvajanje za potrebe Ministarstva za javne radove i Hrvatske vode. No, i u tom slučaju, s obzirom na njihovo poslovanje, stečaj bi bio samo odgođen.

Na HFP-u i državnim poduzećima koja su vjerovnici tih tvrtki sada je da se s ostalim vjerovnicima, a najveći su najčešće banke, pokušaju dogovoriti kako sačuvati tih sedam tisuća radnih mjesta. Dosad se u pravilu dogovaralo da i banke postupe kao država, odnosno da otpišu ili reprogramiraju veliki postotak duga. Tako se banke pokušalo uvjeriti da će pristankom na preustroj i odustajanjem od naplate cjelog duga, koji je rastao između ostalog i zbog “bezobrazno” velikih kamata, dobiti više nego u stečaju, za koji je posljednjih godina prosjek namirenja vjerovnika bio oko deset posto.

S obzirom na nedostatak stečajnih upravitelja, koji bi se u tom slučaju morali ponašati kao vrhunski menadžeri, pitanje je tko će voditi stotine stečajeva u kojima će se provoditi preustroj. Stručni ispit za stečajnog upravitelja u svibnju nije prošlo više od 50 posto kandidata, a tom se prilikom pokazalo da veliki dio stečajnih upravitelja nema ni osnovna znanja iz ekonomije i prava.

No i oslanjanje na nedovoljno stručne stečajne upravitelje više je od onog čemu se može nadati oko 25 tisuća radnika, čije će tvrtke gotovo sigurno završti u stečaju. U stečajnom postupku, prema važećem zakonu, dobit će otpremnine i tri posljednje plaće. Za radnika s primjerice dvadeset godina staža to je oko tridesetak tisuća kuna. Njegova ostala potraživanja, a često mu poduzeće duguje i po desetak ili više plaća, bit će tek podatak u stečajnoj masi. Šanse da te plaće budu isplaćene, pokazala je praksa, ravne su nuli, pa takvom radniku ostaje da konstatira kako je mjesecima bio besplatna radna snaga.

Nakon toga može se samo prijaviti na Zavod za zapošljavanje, gdje će godinu dana dobivati naknadu za nezaposlene. Ovisno o godinama staža, ta naknada se kreće između 625 i 900 kuna. Ona je dostatna taman za to da se plati produženo mirovinsko osiguranje, jer pravo na mirovinsko osiguranje na Zavodu imaju samo oni radnici koji su stekli uvjete za starosnu mirovinu (žene 55 godina, muškarci 65 godina), a nisu stekli uvjete staža (žene 15 godina, muškarci 20 godina).