Jutarnji list: 08. 11. 2000.
Modernoj ekonomiji najvažnija su radna mjesta: zato svi privlače strane ulagače
Piše: Branka Stipić
Hrvatska se vlast jako ponosi svojim novim zakonom o poticanju ulaganja te u svakoj mogućoj prilici strancima tumači silne porezne olakšice koje ih čekaju ako svoj novac donesu ovamo. A oni ipak ne dolaze.
Čak i ulagači emotivno vezani uz Hrvatsku, poput Luciana Benettona, koje na dolazak nije potaknuo isključivo profit, očajni obilaze Vladine urede jer se u poslu spotiču na nepredvidive i u svijetu neočekivane zapreke.
Problem je u tome što je Hrvatska jednostavno pobrkala stvari. Zemlje koje, poput naše, same ne mogu pokrenuti svoju privredu, ne postavljaju velikim svjetskim tvrtkama uvjete pod kojima će one investirati. Pravila su potpuno obrnuta.
Velike svjetske tvrtke postavljaju svoje uvjete svim takvim zemljama. Ne traže samo porezne olakšice, štoviše, one su relativno nisko na rang-listi privlačnih stvari za ulaganje. Traže - i dobivaju - besplatno zemljište sa svom infrastrukturom, čak i besplatne građevine, svu moguću pomoć u pokretanju posla, super brzu i super efikasnu papirologiju...
Izrael je čak, kad je Intel tamo gradio svoj pogon, dao toj prebogatoj tvrtki bespovratno stotine milijuna dolara.
Velike proizvodne kompanije danas su najslađi mamci mnogim zemljama, a automobilska industrija prednjači među njima i traži skupe darove samo da bi se pojavila unutar nečijih granica.
Zašto zemlje na to pristaju? Zato što je u modernoj ekonomiji najdragocjenija stvar koja se uopće može stvoriti radno mjesto, a njih stvaraju upravo takve velike i zahtjevne kompanije: Bank Austria sljedeći tjedan organizira za potencijalne ulagače predstavljanje hrvatskoga gospodarstva u Beču. Ta golema banka dovući će na predstavljanje svoje bogate i velike komitente. Teško će na tom predstavljanju biti hrvatskoj delegaciji, koju će predvoditi minis
tar gospodarstva Goranko Fižulić.Scenarij već možemo zamisliti: nakon uvodnog dijela u kojemu će pričati o političkom i inom otvaranju zemlje, o poreznim olakšicama koje čekaju ulagače slijedit će lavina manje ugodnih pitanja.
Recimo, zašto Benettonov pogon u Osijeku još nije proradio? Zašto kod vas direktor banke mora znati hrvatski? Zašto bismo vaše radnike platili dvostruko više nego u Poljskoj? Zašto se na dozvole čeka mjesecima? Kako ćemo naplatiti našu robu kad jednom počnemo raditi? Zašto su vam sudovi tako spori?
Delegaciji iz Hrvatske definitivno neće biti lako ni u Beču ni na bilo kojem drugom sličnom skupu pronaći dovoljno uvjerljivih argumenata stranim ulagačima da dođu k nama, a ne, recimo, u Poljsku gdje ih sve čeka na pladnju.
Ne dođu li pak stranci, i to uskoro, neće biti ni novih radnih mjesta. A onda stabilna kuna, niska inflacija i druge makroekonomske brojke nezaposlenima ne znače baš ništa.