Vjesnik: 09. 11. 2000.
Sjećanje na tragediju Vukovara
Poštivanje ljudskih prava je dio svakodnevnog života svih ljudi. U ta su prava vjerovali i građani grada Vukovara.
Sjećamo se s tugom i ponosom hrabrih branitelja, ranjenika i brojnih civila koji su izgubili svoje živote braneći grad od neprijateljskih napada Jugoslavenske narodne armije. Nakon tri mjeseca iscrpljujućih i žestokih borba, opkoljeni je grad bio sravnjen sa zemljom, a njegovi su stanovnici pobijeni, zatočeni i protjerani.
I kao što Julijana Matanović u svojoj knjizi »Bilješka o piscu« kaže »glagol zaboraviti ne podnosi imperativ«, nećemo nikada moći zaboraviti sve patn
je koje je podnio herojski grad Vukovar.Tragična smrt Siniša Glavaševića, vukovarskoga novinara, koji je ubijen na Ovčari u 31. godini života, samo zato što je pisao istinu - neće pasti u zaborav! Njegov nadahnuti tekst u »Priči o gradu« izražava duboku l
jubav prema voljenom gradu i domovini.»Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će iznijeti Vukovara iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama još ostalo mladenačkog šaputanja, pridružite se!« Tako je pisao Siniša Glavašević.
Podići ćemo, Siniša, tvoj voljeni grad da bude opet onako lijep kakav je ostao u sjećanju tvoje mladosti, onda kada si ga zauvijek napustio.
To je naš zavjet Tebi i Tvomu Vukovaru!
U spomen na sve one koji su našli tragičnu smrt u obrani herojskoga grada Vukovara, zapalimo svijeće 18. studenoga na Dan Vukovara, a budućim naraštajima zaželimo sretniji život, mir i prijateljstvo sa stihovima našega Tina Ujevića:
»... možda će jošte da se čudom vrati
nada, i ljubav, i umrla vjera;
da bude sjeta što mi bolju zlati
ko suhi miris svela kalopera.«
OLGA CAREVIĆ
Zagreb