Novi list: 11. 11. 2000.

Lužavec se vraća na mala vrata

Piše: Dražen Herljević

Više od godinu dana je Željko Lužavec, bivši ministar pomorstva, prometa i veza i nekadašnja uzdanica riječkog HDZ-a, bistrio svoj um u miru svoje novoizgrađene kuće ponad Ičića, iz koje, ne treba ni naglašavati, pucaju široki horizonti. Nakon što ga je u kolovozu prošle godine s funkcije ministra otpuhala “paška bura” (zapravo bi bolje bilo reći Pašalićeva bura), nekadašnji riječki gradonačelnik s kraja osamdesetih i početka devedesetih mogao se povući u svojevrsnu političku izolaciju i skupljati snagu za nove političke uzlete. Jer, bilo bi teško od njega očekivati da tek tako završi svoju karijeru. I tako je Lužavec mislio, mislio, i na koncu smislio: od ovoga tjedna eto ga u Hrvatskim nezavisnim demokratima, stranci ostarjelog Josipa Manolića, kojega čak ni to što je debelo zašao u deveto desetljeće života ne sprječava da još uvijek miješa političke karte. Lužavec je nakratko završio na naslovnim stranicama, zajedno s Gažijem i Canjugom, što i nije neko društvo kojem bi nacija trebala pljeskati, ali što dalje?

Ulaskom u Manolićev HND, Lužavec je mnoge iznenadio, a poneke i razočarao. Nije tajna da su ga mnogi već vidjeli u Granićevom DC-u, tamo gdje je uostalom završio i njegov politički mentor Hrvoje Šarinić, ili u najmanju ruku negdje blizu lokalnim političkim strukturama kod kojih bi “pod stare dane” još uvijek mogao ušičariti nekakvu sinekuru.

Šarinićev štićenik

Njegov izbor bio je, međutim, potpuno drukčiji od očekivanog. Kako je ovih dana izjavio za naš list, HND-u je pristupio stoga što je ta stranka zadržala temeljne principe HDZ-a, što su njezini osnivači prvi bili protivnici svih devijacija koje su proteklih godina tjerale ljude iz HDZ-a, što su se pravilno postavljali prema temeljnim političkim pitanjima i što je HND, na koncu, oporbena stranka.

Lužavec je, doduše, zaboravio reći da je on, u vrijeme kad su Manolić i Mesić izlazili iz HDZa i osnivali HND, a to je bilo u proljeće 1994. godine, tek počinjao svoj uspon u hijerarhiji nekadašnje vladajuće stranke. Dok su Manolić i Mesić zbog rata u BiH riskirali puno više od političkog utjecaja, Lužavec je Šarinićevom zaslugom bio zbrinut u direktorskoj fotelji Jadrolinije. Dok su Manolić i Mesić sa svojim HND-om bili dio zagrebačke oporbene koalicije koja je 1995. godine pobijedila HDZ na izborima u Zagrebu, stvorivši “oporbenu situaciju” koju Tuđman nije mogao dopustiti, Lužavec je zajedno sa Šarinićem jurišao u Sabor kao kandidat HDZ-a u istarsko-riječkoj izbornoj jedinici i, naravno, izgubio od Damira Kajina. I na koncu, dok su Manolić i Mesić na mnoge načine oponirali Tuđmanu, naš je “junak” u proljeće 1996. godine, niti šest mjeseci od izbornog poraza u svojoj bazi, zasjeo na funkciju ministra pomorstva, prometa i veza (opet zaslugom Šarinića), koju je tako strasno držao sve do već spomenute paške bure u kolovozu 1999. godine. Pa čak ni tada, iako to sada kaže, nije smogao snage da, što bi se reklo, otvoreno kaže popu-pop, a bobu-bob. Iako je bilo jasno da je davno izgubio podršku svoje stranke, jer u njoj više nije bilo ni Šarinića, radije je čekao da ga najure, nego da sam uzme stvari, zahvali se na povjerenju i ode.

Direktor riječke luke

To je Željko Lužavec koji se sada kroz mala vrata vraća na veliku scenu. Politički analitičari priznaju mu osjećaj za politički trenutak, ali ne i hrabrost za radikalne ili neoportunističke odluke. Znao se na vrijeme izvući iz zagrljaja Saveza komunista i u predvečerje demokratskih promjena zaplivati na buđenju zaspalog riječkog identiteta početkom devedesetih, te kao nezavisni kandidat postati predsjednik Skupštine Općine Rijeka u njezinom prvom višestranačkom sazivu. Vrlo brzo nakon toga počeo je koketirati sa Šarinićem koji ga je, zajedno s Darkom Čargonjom, predstavio Tuđmanu kao “našega čovika” na kojeg se u Rijeci, može računati. Nakon toga, povukao se iz političke špice i zasjeo na čelo Jadrolinije, znajući da je to najbolja lansirna rampa za vrhunac njegove karijere - funkciju ministra pomorstva, prometa i veza. O tome hoće li ostati zapamćen po obavljanju te dužnosti može se raspravljati, iako naravno ima i onih koji smatraju da bi s iskustvom koje ima danas trebao biti u najmanju ruku direktor riječke luke.

I eto ga sada u HND-u. Sigurno je da ni tu nije bez računa. Uostalom, i sam kaže da je ta stranka bliža Mesiću i DC-u nego HND-u. Je li posrijedi neki dugoročniji plan koji ne isključuje okrupnjavanje političkih snaga upravo oko Manolića, Mesića i Granićeva DC-a, a sve s ciljem preuzimanja dijela biračkog tijela HDZ-a, kao i trenutno neopredijeljenih, tek će se vidjeti. Pitanje je samo tko taj “gemišt” više može popiti?