Jutarnji list: 13. 11. 2000.

Supruga

Piše: Boris Vlašić

Gotovo se u svakom muškom životu pojavi žena vrijedna velike žrtve. Naravno, ovisno o izazovu, zbog takve žene muškarci rade velike ili male poteze, pa započinju ratove, čine herojstva ili zločine, ili pak nadahnuti osjećajima upisuju svoja imena u povijest pozitivnim djelima. Zbog sličnih je emotivnih slabosti, koje se nazivaju i nepotizmom, HDZ bio godinama kritiziran. Sada, kada vlast predstavljatu novi Ijudi, stvari se ponavljaju. Počesto to znači tek naizgled sitna korist, pa se supruge ministara i raznih dužnosnika pojavljuju kao pratilje i danice službenih delegacija, što nije samo financijsko pitanje podmirenja putnih troškova, nego i ozbiljnosti članova nove vlasti prema poslu za koji su odabrani. Premijerova bi supruga, prof. Dijana Pleština, navodno, mogla dobiti priliku volonterski raditi za Ministarstvo vanjskih poslova. To je zgodno za obitelj premijera, ali ne baš i za Ministarstvo vanjskih poslova, kao što nije zgodno da se premijerova supruga prije sjednica Vlade sastaje s ministrima. Nije zgodno jer nije ozbiljnost prema poslu i odgovornosti premijerovih dužnosnika. Gospođa Pleština vjerojatno ima mnoštvo profesionalnih kvaliteta, ali je za građane ipak samo premijerova supruga. A to nema nikakve veze s izbornom odlukom građana. U protivnom bi birali nju, a ne njezina supruga. Ili ne bi izabrali nikoga i uštedjeli bi novac potrošen na izbornim promjenama. Ovako im je ostao nepotizam, a promijenilo se ime vladajućih. Što i nije nešto jer građanima govori kako ih i ova vlast smatra glupima, iako je glupost skrivena negdje drugdje. U nepotizmu, emotivnoj slabosti vlasti prema sebi bliskima.