Novi list: 13. 11. 2000.

Vladari kontra medija

Piše: Jelena Lovrić

Hrvatski političari, i to oni najutjecajniji, ponovo na medijima oštre svoju nabrušenost. Potpredsjednica Vlade Željka Antunović ovih je dana izjavila da dio medija uređuju obavještajne službe te je novinarima preporučila da se pozabave tim problemom. Šef HSLS-a Dražen Budiša, koji smatra da se novinari prema njemu osobno i njegovoj stranci nekorektno ponašaju, uzvraća udarac i tvrdi da isto kao što mediji kritiziraju političare i oni imaju pravo na kritiku medija.

Da je dio javnih općila blisko povezan s tajnim službama - o tome nikakve dileme nema. Da neki mediji i neki novinari za obavještajce ponekad obavljaju i određene poslove - to je također evidentno. Tako je prije nekoliko dana državna televizija sudjelovala u proizvođenju svađe izmedu UNS-a i SZUP-a. Ali ta se veza ne događa izvan politike. Povezivanje tajnih službi s javnim medijima ne događa se mimo političke volje. Čak i kad je riječ o nedostatku političke volje da se obavještajne strukture stave pod kontrolu. Zato pitanje o uređivanju dijela medija iz obavještajnih službi treba prije svega postaviti politici. Činjenicu da špicli tankaju medije - potpredsjednica Antunović treba prije svega problematizirati u svojoj Vladi. Koja obavještajnim službama dopušta da se tako ponašaju. Novinari nisu bez grijeha, ali u ovoj vezi oni ne vode igru. Igru određuju obavještajni krugovi. A pravila bi njihove igre morala određivati Vlada.

Jednako je problematičan i Budišin stav da mediji i političari u pravu na međusobnu kritiku moraju biti izjednačeni. Kritikom na kritiku - lider desnih liberala implicira da bi tek u tom slučaju njihova pozicija bila ravnopravna. Ali društveni položaj političara i medija (odnosno novinara) u startu je nejednak, de facto i neravnopravan. Jer političari raspolažu političkom moći koju mediji nemaju. Moć je političara u mogućnosti da sudjeluju u vlasti, da svojim odlukama konkretno oblikuju političku i socijalnu stvarnost. Mediji takvu vrstu utjecaja ne mogu ostvariti. Sva je njihova moć u pravu na javnu riječ.

Moglo bi se reći da je moć političara direktna, moć medija - tek posredna. Oni mogu utjecati na odluke, ali samo političari mogu i odlučivati. Dražen Budiša, kroz Vladu u kojoj njegova stranka čini čvrsto jezgro, sukreira sudbinu mnogih Ijudi. Na isti način može krojiti i sudbinu pojedinih medija. To i čini. Mediji, pak, imaju mogućnost tek da poteze vlasti izlože analizi i kritici. Snaga medija može biti znatna, ali njihova je funkcija da u ime javnosti obavljaju kontrolu nad onima koji imaju moć vladanja.