Jutarnji list: 17. 11. 2000.

Dnevni osvrt O HEP-u, koji zbog besparice diže cijene, ali ide u nove projekte piše Helena Puljiz

Do kada ćemo trpjeti HEP-ove hirove

S prvim računima za skuplju struju, koji u većini slučajeva visoko premašuju najavljeno poskupljenje od 25 posto, HEP je u javnost odaslao vijest da se namjerava početi baviti telekomunikacijama. Odlučili su, naime, postati treći GSM operater u Hrvatskoj, a to je, kako se pokazalo, izuzetno profitabilan posao. Tvrde i da imaju potrebnu infrastrukturu te da im ne bi trebalo više od godine dana da posao krene. Sve je to divno, ali odakle HEP-u novac za tako skup projekt i odakle HEP-u pravo i hrabrost da nakon svega kreće u nove Projekte? Naime, prije samo mjesec i pol Uprava HEP-a dobila je od Vlade zeleno svjetlo da poskupi struju jer bi inače, navodno, taj monopolist na hrvatskom tržištu električne energije propao.

Tvrdilo se i da građani moraju platiti jeftiniju struju za gospodarstvo. Osim bezobraznim poskupljenjem struje građanstvu, HEP se, kako se tvrdilo u kabinetu premijera Ivice Račana, mogao naplatiti još jedino iz proračuna, a to ova vlada nikako nije mogla dopustiti. Građani, naravno, nisu imali mogućnost izbora, nego su morali platiti račune za struju koji su u nekim slučajevima veći i 500 posto. Kada pitaju zašto je tako ako se govorilo o "samo" 25 posto skupljoj struji, u HEP-u nonšalantno odgovaraju da su obećali da će struja prosječno poskupiti 25 posto. Prosječno oni vrlo vješto potrošače vuku za nos. Ali, zašto to i ne bi činili kada ih nitko ne kontrolira? U Banskim se dvorima, naime, prave da HEP-ovo ponašanje zapravo nije njihov posao, nego stvar tržišne ekonomije pa minoriziraju činjenicu da su i sami tvrdili da HEP ne može poskupljivati struju dok nadležne kontrolne, državne službe ne utvrde kako posluje to poduzeće.

No, problem nije samo u odnosu Vlade prema platišama struje jer se u slučaju HEP-a pokazuje da su priče o privlačenju stranih ulaganja doista samo priče. Jer u trenutku kada šestorki prijeti raspad zbog proračuna za iduću godinu i kada se ne zna kako doći do dovoljno novca za financiranje države, koncesija za treću GSM mrežu ne daje se na javni natječaj na kojemu se može dobiti svjež novac, nego se potiho predaje državnom poduzeću. Onom istom državnom poduzeću kojemu je prije mjesec dana prijetila propast ako ga svi financijski ne podržimo.