Novi list: 17. 11. 2000.

Štefica Igrec u raljama kordona

Piše: Jelena Lovrić

Štefanija Igrec - tako se zove radnica koja je u žestokom naguravanju s policijom pred zgradom Vlade pala i izgubila svijest. Premijer i ministri trebali bi zapamtiti njeno ime. Njenim obaranjem pred Banskim dvorima Račanova je vlada izgubila svoju nevinost.

Štefanija Igrec, radnica "Zagrepčanke" nakon trideset je godina rada postala suvišnom. Njenom poduzeću, čini se, nema spasa. lako je firma u vlasnišivu države, Vlada se ne osjeća odgovornom. Upornim, zasad i uzaludnim prosvjedima radnici pokušavaju ishoditi isplatu zaostalih plaća. Kako odaziva nema, oni su - da ih bolje čuju - s blokade prometnica i trgova prešli na demonstracije pod Vladinim prozorima. Pokušavajući prodrijeti do Račana, tristotinjak se radnika zabilo u policijski bedem. Sve je isto k'o i lani: ispred Vlade ponovo specijalci, ponovo radnici u sudaru s kordonima.

Na zahtjeve Štefanije Igrec i njenih siromaških drugara Vlada je uzvratila tvrdo. Premijer je rekao da im nije moguće udovoljiti, da Vlada novaca za plaće nema. Potpredsjednica Antunović radnike je primila ali je ostala kano klisurina. "Nećemo popuštati i davati lažna obećanja", rekla je ona. Po njoj, odgovornost za incidente, pa i za stradavanje Štefanije Igrec, snose "oni koji su iznervirane Ijude doveli pred Vladu na prosvje". Antunovićka je najavila da će protiv previše nasrtljivih radnika uredovati policija. Mi ipak moramo očuvati dignitet Vlade i ako radnički prosvjedi budu ometali naš rad, intervenirat će policija", rekla je ona. Za početak, protiv organizatora skupa podnijet će se prekršajne prijave.

Antunovićka nije precizirala gdje bi izbezumljeni radnici ubuduće trebali prosvjedovati, možda na nekom mjestu izvan grada gdje vladajućima neće smetati, ili bi, po njenoj zamisli, na prosvjede trebalo dovoditi samo radnike koji nisu iznervirani. Potpredsjednica Vlade također ne pita o odgovornosti onih koji su svojim ponašanjem radnike izludjeli. Čudan je i njen rezon da se dignitet Vlade čuva policijskim intervencijama, to jest uklanjanjem s Markova trga onih nesretnika koji su previše nervozni pa svojim krikom i bijesom remete Vladinu nirvanu. No, bez obzira na želje vladajućih, bez obzira i na najavljenu represiju, čak i bez obzira na opravdanost radničkih prosvjeda, socijalni će gnjev pred Banskim dvorima sve učestalije demonstrirati. Na sve zahtjeve Vlada ne može odgovoriti, ali bi lijepu riječ i razumijevanje svakome morala pružiti. Budu li se na putu do premijera i ministara radnici morali probijati kroz policijske kordone, kakvi ni Tuđmanovoj vlasti nisu pomogli, jao Račanovoj vladi!