Vjesnik: 17. 11. 2000.

Neslaganja o tečaju kune zbunjuju javnost

ŽELJKO BUKŠA

Višemjesečno nadmudrivanje između predsjednika Stipe Mesića i njegovog ekonomskog tima s jedne te Vlade i Hrvatske narodne banke s druge strane o tečaju kune i mjerama koje će potaknuti brži razvoj hrvatskoga gospodarstva, istodobno dobro zabavlja, ali i zbunjuje javnost. Nije ni čudo budući da je posredstvom medija u posljednje vrijeme doslovno izbombardirana oprečnim tvrdnjama o tome treba li Hrvatskoj devalvacija kao zamašnjak koji će pokrenuti usporeno hrvatsko gospodarstvo ili ne. Jer, dok predsjednik Mesić i njegovi savjetnici uporno ističu da prejaki tečaj kune zbog nekonkurentnosti hrvatskih tvrtki otežava izvoz, pa bi trebalo omogućiti ubrzano slabljenje tečaja nacionalne valute, čelnici Vlade i središnje banke uz potporu Međunarodnog monteranog fonda tvrde da devalvacije ili ubrzanog slabljenja kune neće biti, jer za to nema potrebne, što znači da će kuna nastaviti, kao i do sada, lagano osciliranje - ovisno o ponudi i potražnji na tržištu.

I, dok se političari i stručnjaci nadmudruju s običim ljudima, nedovoljno upućenim u ekonomiju i financije, pomalo se već diže kosa na glavi na svaki spomen devalvacije i inflacije. Naime, mnogi još nisu zaboravili koliko su nam glavobolje početkom devedesetih stvarale devalvacije i inflacija, zbog čega su i uvedene famozne devizne klauzule za sve kredite i otplate, a ulice su bile prepune švercera devizama.

Naime, i onima koji nisu ekonomisti jasno je da devalvacija kune donosi rast cijena, što znači i smanjenje kupovne moći građana, realni pad vrijednosti plaća i mirovina, otežano vraćanje kredita s valutnom klauzulom, obezvrjeđivanje štednje u domaćoj valuti i mnoge druge probleme.

Dakle, pitanje je bi li ubrzano slabljenje domaće valute na kraju donijelo više štete ili koristi. Ali, to je tema o kojoj se domaći ekonomisti očito ne mogu složiti.

Kako je poznato tko u državi ima izvršnu i monetarnu vlast, jasno je da predsjednika Mesića i njegove savjetnike javno izgovorene riječi o potrebi slabljenja kune ništa ne obvezuju, jer za gospodarsku politiku Saboru odgovara Vlada, a za monetarnu Hrvatska narodna banka. Budući da prava (vođenje politike najboljim mjerama) i obveze (odgovornost prema biračima) uvijek moraju ići zajedno, jasno je čija će u toj političko-financijskoj zavrzlami biti konačna. Dakle, na potezu su Vlada i Hrvatska narodna banka. A njihovi su čelnici više puta istaknuli da nikakva devalvacija ni ubrzana deprecijacija kune ne dolaze u obzir, jer bi to imalo nesagledive posljedice ne samo na bilance banaka nego i na bilance poduzeća i kućanstava te da se politika tečaja u Hrvatskoj neće mijenjati do uvođenja eura kao nacionalne valute.

Budući da je privlačenje stranih ulaganja s otvaranjem novih radnih mjesta jedan od Vladinih prioriteta, vjerojatno će zadržavanje dosadašnje stabilnosti imati pozitivne učinke i na strane ulagače. Naime, poznato je da oni, osim sigurnosti svoga kapitala, vole stabilna gospodarska okruženja kako bi bili sigurni po kojim uvjetima će poslovati u nekoj zemlji.