Iako je najdulje održavao monolitnost, makar i prividnu, i SDP se pokazao podložnim unutarstranačkih sukobima. Ono što je prošlih godina potresalo liberale, pravaše, narodnjake, haesesovce, pogotovo HDZ, sada se prenosi i na najmoćniju stranku šestorke. Nije nimalo slučajno da se to događa samo dva tjedna prije SDP-ove konvencija, koja bi trebala trasirati nove ciljeve i metode stranačkog djelovanja. Razlog nesuglasju leži, naime, i u činjenici da se ta stranka u organizacijskim i kadrovskom smislu nije dovoljno prilagodila uvjetima koalicijskog obnašanja demokratske vlasti. Račanovu stranku u tom smislu latentno potresaju dvije vrste podjela. S jedne je to strane ideološka opreka između pristalica krute lijeve opcije, u kojoj se ponekad gubi razlika između komunističkog naslijeđa i moderne socijaldemokracije, i populista s prepoznatljivom nacionalnom retorikom. S druge se, pak, strane zbiva latentan kadrovski sukob između "činovnika", znači onih koji svoje današnje karijere zasnivaju na činjenica da su u najtežim oporbenim vremenima održali stranku, bezrezerno podržavajući predsjednika Račana, kao i onih koji nisu egzistencijalno ovisni o SDP-u. Isprepleteni su tu i brojni politički i klanovski interesi, tako da treba puno diplomatskog umijeća u upravljanju strankom, to više što su mnogi lokalni odbori nezadovoljni svojim utjecajem na središnjicu, a i širinom kadrovskih promjena nakon 3. siječnja. Tu treba tražiti i razloge sve učestalijih unutarstranačkih obračuna i čistki.

Koliko se u međuvremenu situacija "užarila", govori i činjenica da je Račan na subotnjem Glavnom odboru prvi put javno osudio jednog od svojih bliskih suradnika. Njegove trzavice s hiperaktivnim Milanom Bandićem, o kojem je riječ, nisu, doduše, novost, no Račan je očito smatrao da bi bilo korisno "potkresati" krila čovjeku kojeg neki u skorijoj budućnosti vide njegovim neželjenim nasljednikom. Iako nema dileme da će sadašnji lider SDP-a dobiti još jedan predsjednički mandat, Bandiću su nakon kritike njegova nepromišljena pisma znatno smanjene šanse da postane potpredsjednikom, a možda čak i članom Predsjedništva stranke. Potonji bi neuspjeh ambicioznom zagrebačkom gradonačelniku bio ravan političkoj eutanaziji.

Time se upućuje i jasna poruka onima koji iz prikrajka podupiru Bandića, a tu je, kako se kalkulira, još poneki "kapitalac". Račan se u ovoj gužvi opet pokazao vještim igračem, koji uvijek zna kada i kako treba poentirati. Varaju se, međutim, oni koji misle da je Bandić već nakon prvog udarca spreman priznati poraz.