Jutarnji list: 21. 11. 2000.

Je li korupcija hrvatska sudbina

Piše: Zdenko Duka

Milan Bandić skandalozno je pogriješio kada je uputio pismo županijskim i gradskim organizacijama SDP-a s molbom da zahtjeve i molbe "naših članova” upute v.d. tajnici zagrebačkog SDP-a kako bi on tim ljudima mogao pomoći u "granicama mogućnosti i ovlasti zagrebačkoga gradonačelnika". A riječ je o molbama "naših članova" za rješavanje problema u vezi s poslom, stanom, zdravstvenim uslugama ili upisima koji navodno stižu iz svih krajeva zemlje i kojima je pretrpan.

Zagrebački gradonačelnik i stranački šef priznao je "pogrešku zbog žurbe" te objasnio da je želio uputiti pismo svim građanima a ne samo esdepeovcima, ali da je tajnica taj poziv koji je upućen stranačkim organizacijama zapravo krivo adresirala.

No, nije važno je li Bandić u žurbi tekst uopće pročitao ili nije niti je stvar u lapsusu (pa je umjesto "esdepeovci" trebalo pisati "građani"), nije stvar ni u zarezima niti u intonaciji, nego u samoj ideji da se to proda kao popularan ili populistički način političkog djelovanja. Čak i ako je sve učinjeno u najboljoj namjeri, pa Bandiću ili nekom drugom u SDP-u ili gradskoj vlasti nitko od tih ljudi koji "vrše golem pritisak" nije ponudio nikakav novac ili protuuslugu za dobivenu uslugu, i ako ni Bandić to nije od bilo koga tražio – Bandićevo je pismo otvoreni i najčišći primjer nepotizma. Pogreške u glavi uvijek su mnogo opasnije od pogrešaka iz žurbe jer ih nije moguće mijenjati većim oprezom ili disciplinom. Ovo je pogreška još uvijek raširenog mentaliteta prema kojem se vlast vezuje uz stjecanje osobne koristi za sebe i svoje. Govoreći načelno (ne ciljajući, naravno, rasistički na gradonačelnikovo rodoslovlje), to je mentalitet plemena, sela i feudalizma a ne kapitalizma i građanskoga društva.

Istraživanja o korupciji u različitim zemljama svijeta pokazuju da njezina raširenost ne ovisi o tome vladaju li lijevi ili desni, socijaldemokrati, narodnjaci ili liberali. U sjevernim zemljama zapadne Europe, na primjer, korupcije je najmanje a najviše je u nekim azijskim, afričkim zemljama i zemljama bivšeg SSSR-a. Malo je bitno tko je na vlasti, a događa se da poslije očitih, golemih pljački vlastodržaca dolaze na vlast oni koji demagoški obećavaju iskorijenje korupcije, obično dok ne zasjednu pa se i sami ne late istog posla za sebe i svoje.

U proteklih deset godina vlast je neviđeno popljačkala narod, korupcija je bila kao krvožilni sustav iskvarenog društva. Bili su korumpirani predsjednik Republike i članovi njegove obitelji, pa nije bilo boljeg primjera za podanike. Po nepotizmu ni komunizam u Hrvata nije bio mnogo moralniji, samo što je tada bilo društveno vlasništvo pa se nije ni mogao zavrtjeti velik novac, a javne su službe bile socijalnije i bolje su funkcionirale.

Ovaje vlast šestorke na riječima proklamirala poštenje obećala je i reviziju pretvorbe u kojoj je počinjeno najviše lopovluka, ali nije više jasno odustaje li od toga. Pokušat će uhvatiti zmaja za rep prijekim antikorupcionaškim uredom i Zakonom o sprečavanju sukoba interesa koji bi, primjerice, političarima zabranjivao da nekoga zaposle mimo uobičajene procedure, a sve darove vrednije od 500 kuna, te vlastitu imovinu morat će prijaviti posebnom povjerenstvu.

Sve to neće biti dovoljno ako i vrlo bitan političar takozvane politike novoga kursa, na primjer gradonačelnik Bandić, razmišlja i, očito, djeluje na prokazani način.

Ali, i ministar financija Mato Crkvenac, koji je u subotu na sjednici Glavnoga odbora SDP-a bio osupnut Bandićevim pismom, sa svoje 24 funkcije u upravama, nadzornim odborima poduzeća ili skupštinama trgovačkih društava u državnom vlasništvu, makar on sve te funkcije i obavljao besplatno, čini se ne razmišlja na bitno drukčiji način. Preveliki altruizam i želja političara da pomaže uvijek treba imati zakonima ili odlukama jasno omeđene granice. Crkvenac vjerojatno ne bi bez šalabahtera mogao nabrojiti sve svoje funkcije. I ako se ne radi o novcu i izravnoj koristi političara, on će u svojem odlučivanju o ekonomskoj politici biti mekša srca i blagonakloniji prema onim poduzećima u čijem Nadzornom odboru sjedi nego prema onima za koje nije čuo niti u njima ikoga poznaje.

To je ljudski, ali je upravo zbog toga i to oblik korupcije.

Željko Ivančević, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, tvrdi da ima indicija o korumpiranosti i ministara sadašnje vlade i državnih dužnosnika u sumnjive poslove te da će na to upozoriti premijera. Odricanje od novca za sudjelovanje u nadzornim odborima poduzeća nije dovoljno jer Ivančević kaže da se dijele provizije za namještanje određenih poslova. Optužbe su ozbiljne i nadajmo se da predsjednik poslodavačkog ceha neće ustuknuti i da ima dokaze.

"Vlast je slast", kažu Hrvati, i to se odnosi i na psihološku radost vladanja ali i na svekolila materijalni probitak. Neki koji vjeruju da je korupcija hrvatska sudbina rezignirano kažu kako je ljude teško mijenjati i dodaju da "ovi ne kradu samo zato jer se više nema što ukrasti". Sjaši Kurta da uzjaši Murta.