Vjesnik: 22. 11. 2000.

Podržava li Unija Koštuničin stav da Milošević ne odgovara u Haagu?

ZAGREB, 21. studenoga - Suradnja zemalja bivše Jugoslavije s Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine (ICTY) trebala bi i dalje biti jedan od važnih uvjeta na kojima Europska unija temelji svoj individualni pristup zemljama regije, iako Europa dosad javno nije učinila napor da prisili Jugoslaviju da ispuni svoje obveze prema Haaškom sudu. Dok uoči početka Zagrebačkog summita, u slučaju Hrvatske i Bosne i Hercegovine nema previše nepoznanica u odnosima tih dviju zemalja s Haaškim sudom, u slučaju Savezne Republike Jugoslavije Sud i svijet tek pokušavaju pronaći način da ne ugroze političke promjene u toj zemlji, a da pritom istraju na zahtjevu da i Beograd ispuni međunarodne obveze.

One bi u ovom trenutku značile izručivanje desetak optuženih osoba, među kojima i bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića, njegove suradnike - sadašnjeg predsjednika Srbije Milana Milutinovića, Nikolu Šainovića, Dragoljuba Ojdanića i Vlatka Stojiljkovića, te vojnog zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladića.

Novi jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica u predizborno vrijeme isključivao je mogućnost izručenja Miloševića, a Haaški sud bio mu je tek »deveta rupa na svirali«. Ovog je mjeseca definirao kako vidi suradnju s Tribunalom pristajući na otvaranje ICTY-jeva ureda u Beogradu. Ipak, on i dalje ustrajava na tome da izručenje Slobodana Miloševića nije prioritet te da Milošević mora »odgovarati pred srpskim narodom« za svoja djela.

Odgovor međunarodne zajednice zasad se svodi na podsjećanja da je Beograd obvezan izručiti optužene, ali da za »sve postoji svoje vrijeme«.

To nije ni blizu reakciji koju je izazvalo hrvatsko odbijanje izručenja Mladena Naletilića-Tute i ispunjenja drugih zahtjeva za omogućavanjem istraga zločina počinjenih u »Oluji« i »Bljesku«, te predajom dokumentacije vezane uz rat u BiH.

Unatoč neispunjenju temeljnih obveza prema Haagum Europska unija ukida sankcije Beogradu, ranije čvrsto povezane sa zahtjevima za izručenjem Miloševića i drugih optuženih, a otvara i dotoke financijske pomoći. Stav međunarodne zajednice političkom odlukom prati i Haaški sud koji, prema riječima njegova predsjednika Claudea Jorde, drži da se Koštunici treba omogućiti prostor za »konsolidaciju« na vlasti.

Protiv Beograda, kao i protiv Zagreba u Vijeću sigurnosti UN-a još stoji prijava Haaškog tribunala zbog nesuradnje dviju zemalja.

Zagreb je svoju zaradio neizručenjem Tute i odbijanjem zahtjeva haaških tužitelja za uvidom u dokumentaciju o ratu u BiH i o zločinima u »Oluji« i »Bljesku«. Hrvatska je proteklih godina svoj danak zbog nesuradnje platila međunarodnom izloacijom, i političkom i financijskom, a zasad, iako su politički odnosi otoplili nakon siječanjske smjene vlasti, ni predaja velikog broja dokumenata, ni izručenje traženih osoba nisu ponukali Haaški sud na onaj posljednji korak - povlačenje prijave pred Vijećem sigurnosti UN-a.

U Bosni i Hercegovini, ocjena je Haaškog suda, najveći je problem sada hrvatska strana. Savjetnik tužitelja ICTY-ja Anton Nikiforov rekao je to prije mjesec i pol na simpoziju o radu ICTY-ja u Mostaru. Bošnjačka strana ispunila je sve obveze, izjavio je, dok je srpska strana započela suradnju dolaskom Milorada Dodika na vlast. Unatoč toj ocjeni, bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić i dalje se kreće prostorom srpskog entiteta u BiH. (Sanja Pucak/Hina)