Jutarnji list: 24. 11. 2000.
KOMENTAR
Što je ministar gospodarstva zaboravio predlažući niži porez na uobičajeni špecerajPiše: Ratko Bošković
PDV treba smanjiti na svu potrošnju
Ministarstvo gospodarstva predložit će Vladi da se porez na dodanu vrijednost za prehrambene proizvode snizi sa 22 na osam posto. Razlog: mnogi su takvi proizvodi u Hrvatskoj znatno skuplji nego u susjednim zemljama pa hrvatski građani čak i hranu kupuju u inozemstvu. Novac se odlijeva preko granice, domaći proizvodači ostaju bez prihoda, zemlja gubi radna mjesta...
Na žalost, u toj konstrukciji gubi se iz vida da snižavanje porezne stope ne znači automatski i snižavanje maloprodajne cijene nekog proizvoda. Iskustvo pokazuje da proizvodači pokušavaju zadržati već postignutu cijenu na tržištu pa kad se smanje porezi, oni u strukturi cijene povećaju svoj udjel i maloprodajna cijena ostaje ista ili se smanji tek neznatno.
Fižulićevu inicijativu ipak treba pozdraviti, ponajprije zato jer je usmjerena na općenito snižavanje poreznog opterećenja u društvu. Građani plaćaju porez na zaradu po stopi od 35 posto, pa, zatim i porez na potrošnju od 22 posto. Tu je još i 15-ak vrsta posebnih poreza te carina. Ako građanin kupuje uvozni automobil, jedan plati njemačkom proizvođaču, a dva hrvatskoj državi.
Ali, porezni će stručnjaci reći da - sa stajališta porezne znanosti i prakse - ideja o snižavanju PDV-a samo na hranu ipak nije dobra.
Porezne prihode ne može se snižavati prije nego što se smanje državni rashodi. Smanjivanje državnih prihoda od potrošnje hrane ostavilo bi u državnom proračunu značajni manjak: koliki točno, to Ministarstvo gospodarstva nije objavilo, kao ni izvor državnih prihoda iz kojih bi se taj minus nadoknadio.
Porezni stručnjaci također već dugo u Hrvatskoj dokazuju da je najpametnije imati jednu stopu poreza na dodanu vrijednost. Jedna stopa pojednostavnjuje i pojeftinjuje sustav, ne utječe na poduzetnike da djelatnost prilagođavaju porezu, pravedna je i logična. Ako, dakle, postoji prostor za snižavanje PDV-a, onda ga treba smanjiti na svu potrošnju i na sve proizvode, a ne samo na prehrambene.
Ako su se neki profesionalni ekonomisti i zalagali za različite stope PDV-a, onda su to činili procjenjujući da PDV treba smanjiti onim djelatnostima koje iz nekog objektivnog, vanjskog razloga nisu u mogućnosti u potpunosti korisiti svoje kapacitete. Tako je zbog rata i kosovske krize ukinut PDV na organizirani dolazak inozemnih turista. Prehrambeni proizvodi ne uklapaju se ni u tu logiku.