Jutarnji list: 05. 12. 2000.

Dnevni osvrt O poražavajućim izbornim rezultatima ministra Crkvenca u SDP-u piše Nikola Jelić

Opet nepopularnost u Ministarstvu financija

Ministar financija dr. Mato Crkvenac dobio je najmanje glasova svojih stranačkih kolega u utrci za mjesto potpredsjednika SDP-a. S obzirom na to da je već godinama jedan od najistaknutijih esdepeovaca i predsjednik Glavnog odbora stranke, a posljednjih godinu dana i član Vlade, ta činjenica velik je poraz za uglednog profesora ekonomije. Međutim, za minisira poražavajući izborni rezultat ne treba čuditi barem zbog dva razloga. Prvo, Crkvenac ne spada u skupinu modernih SDP-ovih političara profesionalaca koji na svakom koraku reklamiraju svoje ime i izgled. Kao pravi profesor, on je skloniji samozatajnom radu koji često i nije primijećen u javnosti.

No, drngi i mnogo važniji razlog njegova fijaska unutar stranke svakako je činjenica što obnaša dužnost ministra financija. U godinu dana, koliko sjedi u vrućoj Škegrinoj fotelji, dr. Crkvenac je stekao jako puno kritičara. I ako je do sada mislio da su mu kritičari uglavnom među siromašnim građdanima, nezaposlenima, umirovljenicima i uvijek naoštrenim novinarskim perima, sada se mogao uvjeriti da mnogo bolje o njegovu radu ne misle ni unutar SDP-a. Izborna konvencija socijaldemokrata pokazala je da ministar Crkvenac ubuduće može računati samo na zaštitu šefa stranke i ujedno predsjednika Vlade Ivice Račana. Dr. Mato Crkvenac našao se tako ne samo u fotelji, nego i u političkoj poziciji svojeg prethodnika Škegre, koji je ministarsku opstojnost mogao zahvaliti isključivo privrženosti pokojnom predsjedniku Tuđmanu. Crkvenčeva nepopularnost razumljiva je zbog radikalnih poteza koje njegovo ministarstvo čini radi oporavka državnih financija.

Ne bi bilo dobro, međutim da se ministar Crkvenac ubuduće oslanja samo na povjerenje šefa Račana. Bilo bi još gore kada bi pokorno izvršavao sve premijerove zamisli, kao što je Škegro ostvarivao sve Tuđmanove želje. Ministar Crkvenac mora se više oslanjati na stručnost i oponirati političkim diktatima bez obzira na moguće posljedice po svoju dužnost. Kao ministar financija svakako će biti među najnepopularnijim ministrima, ali ipak ne mora postati omražen kao Škegro.