I najbolji futurolozi, ako ne pate od taštine, moraju priznati da ih Europska unija nerijetko izluđuje, jednom, poplavom europesimizma, a drugi put vjerom kako Europa nezaustavljivo grabi prema dugo obećavanom cilju ujedinjenog gospodarstva, koordiniranje vanjske politike i većem broju članica. U stvarnosti, 15 zvjezdica na plavo-zlatnoj zastavi koja simbolizira članice Unije, sad jedna sad druga iskaču iz zajedničke putanje zbog problema s kojima se suočavaju, da bi se odmah i vratile shvativši kako je ujedinjena Europa “naša zajednička sudbina”.

Šefovi država ili vlada Petnaestorice danas i sutra na konferenciji u Nici, trebali bi u atmosferi konfliktnih interesa odlučiti o ključnim pitanjima funkcioniranja Europske unije, o reformi temeljnih institucija Unije (Povjerenstvo, Vijeće i Parlament), kao i o njenom proširenju na zemlje srednje i istočne Europe. Temeljno je pitanje što i kako učiniti da Europska unija sa sadašnjih 15 članica i 370 milijuna stanovnika na prostoru 3,234 milijuna četvornih kilometara, i čija moć već nadilazi kontinentalnu. važnost, bude što efikasnija u procesu daljnje integracije kada naraste na 27 ili čak 30 članica? Konferencija se održava u vremenu strastvenih rasprava o budućnosti ujedinjene Europe kao federacije, konfederacije ili zajednice nacionalnih država. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer je nedavno istupio s “revolucionarnom” idejom o “konfederalnoj Europi”, što je dijametralno suprotno tradicionalnom stavu Londona da Unija ne bi trebala biti ništa drugo doli “prostor slobodne razmjene”. Premijer Blair je za posjeta Varšavi kazao: “Da, jedinstvenoj i snažnoj Europi nacionalnih država, a ne ‘europskoj naddržavi'”.

Šefovi država ili vlada europske Petnaestorice u Nici će lomiti koplja barem oko triju ključnih pitanja: načela funkcioniranja Europskog povjerenstva, ograničavanja prava veta proširujući glasovanje kvalificiranom većinom, te zastupljenosti država članica pri glasovanju u institucijama Unije. Zadatak je pronaći formulu kojom bi se izbjegla blokada procesa integracije Unije zbog pojedinačnih interesa jedne ili manje skupine članica. Snažna su mišljenja da jednoglasno odlučivanje sve više paralizira donošenje odluka, ali i da reforma institucija i načina glasovanja treba voditi računa o demografiji i članicama EU-a kao državama. I predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi smatra da je većinsko glasovanje nužno kako bi se izbjegla paraliza Unije pri odlučivanju, posebice u trenutku njenog proširenja na 12 novih zemalja.

No, opće je poznato da se sve vladajuće garniture u zemljama članicama, iz straha od gubitka popularnosti, teško odriču svojih “svetih krava”, bilo da je riječ o gubljenju dijela suvereniteta u poreznoj politici, socijalnoj sigurnosti, imigraciji i kontroli granica, vanjskoj politici ili proračunu. Skup u Nici je suočen i s pitanjem suglasnosti o Europi “dviju brzina”, odnosno da se manja skupina zemalja (Njemačka, Italija, V Britanija, Francuska i Španjolska) počnu brže integrirati, a da se ostale pridruže kada za to budu spremne. To uznemiruje “male zemlje” EU-a, koje strahuju od gubitka utjecaja u zajedničkom odlučivanju. Pet velikih zemalja “prethodnica” trebale bi imati zadaću i ambiciju da pokazuju put i “zacrtaju perspektivu federalističke naravi koja poštuje narodni identitet”. No, neki vide loš znak u tome što je uoči Nice zaškripala francusko-njemačka “osovina” zbog faktora - demografije, pri čemu Njemačka želi da joj se valorizira važnost kao zemlje sa 82 milijuna stanovnika u odnosu na 59 milijuna Francuza, kao i da se, uz engleski i francuski, i njemački prizna kao službeni jezik Unije.

Konferencija u Nici održava se nekoliko mjeseci nakon što se Unija suočila s nizom problema, kao što su pad vrijednosti eura, prijepor oko uvođenja sankcija protiv Austrije zbog ulaska Haiderovih desničara u vladu, odbacivanja zajedničke europske valute u Danskoj i, na kraju, krizom “ludih krava”. Istovremeno je zabilježen znatan gubitak potpore proširenju Unije u zapadnoj javnosti, ali i u nekim zemljama kandidatima za članstvo. Prema istraživanju što ga je proveo “Eurobarometar”, a objavilo Europsko povjerenstvo, samo 38 posto ispitanika u Europskoj uniji sklono je proširenju. Najmanje oduševljenja iskazuju u Velikoj Britaniji (svega 35 posto), Njemačkoj (34 posto), Austriji (30 posto) i Francuskoj (26 posto).

Poglavari europske Petnaestorice u Nici će trebati pomiriti nerijetko dijametralno suprotna stajališta, ako se želi usvojiti novi sporazum o Europskoj uniji. A to nikako neće proći bez žive, pa i burne rasprave bilo da se radi o ugovoru o reformi europskih ustanova, bilo o vremenu primanja prvih novih članica do čega bi po svoj prilici moglo doći tek 2005. ili 2006. godine. No, bez obzira hoće li se u Nici usvojiti sve predviđene odluke ili će se dio posla prebaciti na još jednu međuvladinu konferenciju najkasnije 2004. godine kako bi se pregovaralo o “europskom ustavu”, do sada su uvijek u pravu bili oni koji vjeruju da stvaranje veće i integriranje europske zajednice nije pitanje izbora već nužde i jedino jamstvo da Stari kontinent više nikada ne zagazi u vode hegemonije, nacionalizma, ratova i agresije.

Konferencijom u Nici završava i francusko predsjedanje Unijom, koje je obilježeno i “povijesnim” Zagrebačkim summitom Petnaestorice i zemalja “zapadnog Balkana”. Tom se prigodom EU stavila u ulogu zaštitnika u regiji, nakon što je političkim nejedinstvom i neodlučnošću navukla na sebe dio krivnje za sve što se događalo na ovim prostorima.