Summit u Nici bit će jedan od najduljih u povijesti Unije, trajat će do nedjelje, a možda i ponedjeljka. Najveći sukobi u Europskoj uniji odnose se na novu raspodjelu glasova unutar Ministarskog vijeća, veličinu Komisije (vlade) EU-a i na propise o donošenju odluka. Njemačka traži da u Ministarskom vijeću dobije više glasova od Francuske — dosad su obje države imale po 10 glasova — jer je ponovnim ujedinjenjem ona porasla za 23 milijuna stanovnika. Francuska se tome donedavno odupirala, ali Pariz je pred sam početak summita signalizirao da će popustiti, premda Njemačka neće dobiti onoliko glasova koliko želi.

Želja je gotovo svih važećih država unutar Unije da se brojčano smanji Komisija (vlada) EU-a, jer već sad svojom glomaznošću djeluje pretromo. Osim toga, proširenjem Unije Komisija bi mogla postati još nepokretnijom. No tome se protive manje države Unije koje tvrde da bez svojih predstavnika u Komisiji neće moći braniti vlastite interese. Kompromis u ovoj točki teško je zamisliti, pa se pretpostavlja da će njezino rješavanje biti ogođeno.

Treća točka dnevnoga reda summita je najteža. Dosad je vrijedilo pravilo da se odluke u Komisiji donose jednoglasno ili, drukčije rečeno, države članice imale su pravo veta. Sad veće države predlažu pravila prema kojima bi se o nekim pitanjima odluke donosile većinom glasova. No, svaka pojedina članica Unije ima svoje prioritete u tome. Njemačka drži da treba sačuvati veto u pitanju azila, Francuska u poljoprivredi, Španjolska u ribarstvu itd. U ovoj bi točki mogao biti postignut neki kompromis, ali nitko nema pojma kako bi mogao izgledati.

Po mišljenju većine političara i promatrača, fijasko u Nici mogao bi ugroziti proširenje Europske unije, odnosno odgoditi ga u nedogled. Unija je pozvala predstavnike 12 država kandidata u Nicu na neku vrstu "psihološke masaže", naime da im ulije nadu u priključenje, ali svi se boje navesti točan datum proširenja na prvu, a još manje na drugu skupinu kandidata. Njemački kancelar Gerhard Schröder obećao je Poljacima da će biti prvi među kandidatima za članstvo. U toj se skupini nalazi još Estonija, Češka, Mađarska, Slovenija i Cipar. U drugoj su skupini Letonija, Litva, Slovačka, Rumunjska, Bugarska i Malta. Turska vrijedi kao kandidat, ali s njom se o tome ne vode pregovori.

Hrvatska se nalazi na "bijeloj mrlji" država koje nisu ni kandidati za pristup Uniji. Zagreb tek počinje pregovore s Bruxellesom i ako se oni uspješno dovrše do sredine iduće godine, onda će Hrvatska moći ući u drugu skupinu kandidata za ulazak u Europsku uniju, premda gotovo svi njezini gospodarski i politički pokazatelji imaju veću težinu nego oni Rumunjske i Bugarske.

Prema zapadnim izvorima, bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u Hrvatskoj iznosi 6749 dolara, u Bugarskoj 4809, u Rumunjskoj 5648. Nezaposlenost u Hrvatskoj je 20 posto, u Bugarskoj 12, a u Rumunjskoj 11 posto. Hrvatska inflacija iznosi 3 posto, u Bugarskoj 6, a u Rumunjskoj 46 posto. Inozemno zaduženje u Hrvatskoj je 8,3 milijarde dolara, u Bugarskoj 9,9, a u Rumunjskoj 9,50 milijardi dolara. Hrvatske devizne rezerve iznose 3 milijarde dolara, Bugarske 3, a Rumunjske 2,7 milijarde dolara. Pri tome valja zabilježiti da Bugarska ima 8,28 milijuna, a Rumunjska 22,4 milijuna stanovnika, te da nisu preživjele rat i prešutne sankcije svjetske zajednice.