Slobodna Dalmacija: 08. 12. 2000.

RASKOL U VLADI: NAKON ŠTO JE FIŽULIĆ RASKINUO UGOVOR S TVRTKOM IN-CUBO, PANKRETIĆ BRANI NAČIN OVOGODIŠNJEG OTKUPA PŠENICE

NITKO NE ZNA GDJE JE ŽITO!

Prema nekim slobodnim procjenama, Mara Lucić, vlasnica tvrtke In-Cubo, nije izvezla ni zrna pšenice i drži je u silosima kako bi njome manipulirala u proljeće, kada nastanu nestašice, a drugi drže da je žito već otišlo nekim kanalima u Srbiju, odnosno u ruke srpske mafije

Piše: Olgica IVIĆ-GRIZELJ

Nakon što je Ministarstvo gospodarstva raskinulo kupoprodajni ugovor o otkupu i izvozu merkantilne pšenice roda 2000. i 2001. godine s osječkom tvrtkom In-Cubo, nameću se brojna pitanja oko toga što nas idućega proljeća očekuje na tržištu žita. Tvrtka In-Cubo, koja je početkom ljeta i na temelju odluke Povjerenstva za provođenje odluke Vlade dobila pravo otkupa unatoč tome što joj je račun već tada bio u neprekidnoj blokadi od 120 dana, ni nakon tri produžena roka nije pšenicu u cijelosti isplatila seljacima.

No, službene izjave nadležnih u Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu poljoprivrede ne govore precizno o tome koliko je tvrtka In-Cubo otkupila, koliko je izvezla i koliko je isplatila seljacima.

Prema nekim slobodnim procjenama, Mara Lucić, vlasnica tvrtke In-Cubo, nije izvezla ni zrna pšenice i drži je u silosima kako bi njome manipulirala u proljeće, kada nastanu nestašice, a drugi drže da je žito već otišlo nekim kanalima u Srbiju, odnosno u ruke srpske mafije.

Prema riječima Stanka Zdravčevića, tajnika Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, Mara Lucić igra igru sa srpskim lobijem, no vjeruje kako je pšenica još uvijek u nje te da će je prodavati Hrvatskoj u proljeće po 1,40 za kilogram. In-Cubo je, kaže Zdravčević, pšenicu seljacima plaćao po 95 lipa, a oko 98 posto proizvođača dobilo je svoj novac.

Prema tome, In-Cubo sada duguje još oko tri do četiri milijuna kuna. U silosima, tvrdi Zdravčević, ima još pšenice koja će se potrošiti za hranjenje stoke zbog toga što su ove godine urodi kukuruza i uljarica drastično podbacili. Stoga se procjenjuje da će u stočnu hranu otići oko stotinu tisuća tona žita.

Posao s In-Cubom seljaci smatraju totalnim promašajem i najgorim mogućim modelom otkupa kakav se ne pamti u zadnjih osamdeset godina. Otkup je ove godine smislilo Ministarstvo poljoprivrede i ogorčeni seljaci ga nazivaju Pankretićevim receptom. Do sada je žito otkupljivala država, odnosno Ravnateljstvo za robne zalihe te ga plaćalo kako-tako uredno, no nije bilo prostora za malverzacije u kakve se sada sumnja. Ministar poljoprivrede Božidar Pankretić objasnio je, pak, da se ove godine otkup prebacio na izabranu tvrtku zbog nestašice novca u državnoj blagajni, a In-Cubo je za realizaciju posla od Hrvatske poštanske banke dobio kredit u visini od pola milijarde kuna. U međuvremenu je cijena pšenice u Hrvatskoj porasla, pa se pretpostavlja da će ovim tempom do proljeća skočiti na 1,40 kuna.

Upravo zbog raznih procjena i objeda, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u četvrtak se oglasilo priopćenjem za javnost. U priopćenju se navodi da je ovogodišnji urod pšenice, veći od jednog milijuna kuna, bio bitno iznad domaćih potreba koje se kreću oko 650.000 tona, pa su se određene količine trebale izvesti. U protivnom, pšenica bi se na domaćem tržištu prodavala u bescjenje. S obzirom na to da je otkupljeno oko 410.000 tona, proračun bi po starom modelu trebao izdvojiti oko 380 milijuna kuna.

No, navodi dalje Ministarstvo poljoprivrede, po novom modelu država je u otkupu sudjelovala sa samo 168 milijuna kuna, a negativna razlika po otkupljenoj i prodajnoj cijeni za izvoz 160.000 tona trebala bi biti 57 milijuna kuna. Tako je ušteđeno više od 200 milijuna kuna proračunskoga novca kojim je trebao biti otkupljen preostali dio ponuđene pšenice. Isto tako, tvrdi se u priopćenju, isplaćeno je 99 posto otkupljene pšenice.

Na temelju ovih podataka, u priopćenju se zaključuje da je ovogodišnji model otkupa osigurao poželjnu razinu cijene pšenice za pšeničare i mlinare, stabilizirao je tržište u uvjetima značajnog proizvodnog viška, ušteđen je značajan iznos proračunskih sredstava, a isplata je bila pravodobna i neusporedivo brža u odnosu na prethodno razdoblje.

Na kraju se ističe da je izdvajanje novca, kojim je u otkupu posredovala država, moglo biti daleko manje da je Ravnateljstvo za robne zalihe imalo potrebne količine pšenice i da nije naslijeđen konstantni manjak od oko 100.000 tona.

Na kraju podsjetimo da je očito nesuglasje između Ministarstva gospodarstva i Ministarstva poljoprivrede, jer prvi su raskinuli ugovor s In-Cubom, koji ovi drugi uvrštavaju u idealni model novog načina otkupa. Na kraju se ipak ne zna kraj pšeničnoj priči ni odgovor je li žito ostalo u hrvatskim silosima.