Vjesnik: 09. 12. 2000.

Nove svađe oko europske obrane

Chiracov prijedlog da nove europske snage za brzu intervenciju budu nezavisne od NATO-a, potiče među Anglosaksoncima nove sumnje da Francuska želi oslabiti američki prestiž u Europi

LONDON, 8. prosinca - Planirane vojne snage EU-a za brzu reakciju ubrzano se pretvaraju u moguću jabuku razdora između Europe i Sjedinjenih Država, ali i između samih Europljana. Francuski predsjednik Jacques Chirac revoltirao je tako u četvrtak Britance svojim prijedlogom da bi nove snage trebale biti nezavisne od NATO-ve zapovjedne strukture. Britanski premijer Tony Blair požurio je da spomenuto gledište smjesta kvalificira kao neispravno.

Chirac je svoj stav iznio na početku summita EU u Nici, kazavši da bi nove europske snage trebale, doduše, usuglašavati svoje akcije s NATO-om, ali da bi ih morale planirati i provoditi nezavisno. Ta njegova intervencija razbjesnila je Tonyja Blaira te bacila sjenu na važan europski summit, koji odlučuje o ustrojstvu koje će Europska unija imati nakon proširenja novim članicama.

Britanski euroskeptici dočekali su Chiracovu izjavu kao potvrdu svojih najcrnjih predviđanja. Konzervativni glasnogovornik za obranu Iain Duncan Smith, izjavio je tako: »Francuski predsjednik dao je na znanje da je cijena euro-armije isključivanje Amerikanaca iz vojnoga saveza koji je više od 50 godina uspio sačuvati mir u zapadnoj Europi.« Tony Blair je, međutim, za BBC kategorički izjavio kako ne dolazi u obzir da bi Britanija pristala na nezavisno planiranje, mimo NATO-a, kakvo predlažu Francuzi.

Blair je upravo summit u Nici namjeravao iskoristiti da smiri domaću britansku javnost, ali i američke saveznike. Jedne i druge htio je uvjeriti kako nove trupe ne bi bile nikakva konkurencija NATO-u. Snage EU-a za brzu reakciju trebale bi, kako je planirano, brojiti 60.000 vojnika, sastavljale bi se po potrebi, a djelovale bi jedino u humanitarnim i sigurnosnim operacijama u kojima se sam NATO ne želi angažirati.

No dok se Britanci trude odagnati američke strahove da bi nove snage konkurirale NATO-u, zadnje Chiracove izjave imaju upravo suprotan učinak. Strpljenje Amerikanaca ionako je već načeto, kako je to ovoga tjedna ilustrirao i nekarakteristično oštar istup Williama Cohena. Američki je državni tajnik, naime, u utorak prvi put otvoreno izrazio bojazan Clintonove administracije da bi obrambeni planovi EU-a mogli narušiti autoritet NATO-a, te ugroziti daljnji američki angažman u Europi.

Sjedinjene Države, a i sam vrh NATO-a, žele da vojno planiranje ostane centralizirano i onda, kad se na sceni pojave nove snage EU-a za brzu reakciju, odnosno da Europa ne razvija nikakvu samostalnu vojnu dimenziju. Tom se gledištu priklanjaju manje-više i Britanci, te još niz članica EU-a. Zbog toga je tako negativno odjeknuo Chiracov apel u Nici, koji se svodi na to da bi nove europske trupe trebale biti nezavisne od NATO-a.

U izjavama i brifinzima britanskih dužnosnika ističe se da je Chirac u svom nastupu skrenuo s ranije zacrtane i pomno usuglašene europske linije o obrani. Nimalo slučajno, i francuski premijer Lionel Jospin ovih je dana rekao da bi EU morao imati »autonomnu vojnu sposobnost« (opet u smislu autonomije od NATO-a). Jospinove i Chiracove izjave o obrani namijenjene su, prije svega, domaćoj, francuskoj javnosti. Pitanja obrane spadaju po tradiciji u Francuskoj u predsjedničku domenu, a novi izbori za predsjednika trebaju se održati 2002. Chirac i Jospin, kao mogući kandidati, počeli su, čini se, rano agitirati. Problem je, naravno, u tome, da njihove izjave, osim domaćih birača, slušaju i saveznici iz Unije i NATO-a. Najnoviji istupi francuskih čelnika podgrijat će stare sumnje, pogotovo među Anglosaksoncima, da Francuska promiče nove europske snage kao način da se oslabi američki prestiž u Europi.

Jasna Zanić Nardini