SREDSTVIMA JAVNOG

PRIOPĆAVANJA

 

Zagreb, 09. prosinca 2000.

Prigodom Dana ljudskih prava 10. prosinca 2000. Hrvatska i dalje (u sjeni Tuđmanovog groba) nije država ljudskih prava

Uoči Međunarodnog dana ljudskih prava a prigodom godišnjice Tuđmanove smrti Hrvatski Sabor je minutom šutnje komemorirao taj datum dok je vukovarska ulica s imenom Tuđmana dobila ploču. Komemoracije se nastavljaju diljem Hrvatske. Hrvatski sabor još jedanput je pao na ispitu odnosa prema povijesnoj istini i detuđmanizaciji hrvatskog političkog i društvenog života. Po tome je sadašnji sastav Sabora srozao njegov dignitet ispod razine Politbiroa CK KPSS koji se je prije gotovo pola stoljeća, na svojem XX kongresu 1955. obračunao sa Staljinovim kultom.

Na žalost velike većine hrvatske javnosti, u Saboru i dalje nezasluženo sjede Tuđmanovi poslušnici i slijepi izvršitelji njegovih naloga iz vremena dok su glumili Tuđmanovu opoziciju u parlamentarnom životu Hrvatske. Ti siti i nezasitni poslušnici nisu učinili apsolutno ništa (iznimka g. Mesić), na demistificiranju Tuđmanovog kulta ličnosti, već su od Tomca do V. Pusić na farizejski i licemjeran način, da se ne zamjere mrtvom poglavaru i njegovom klonu koji predsjeda Zastupničkim domom Sabora, izglasali sramotnu Deklaraciju o domovinskom ratu, koja će im na njihovim nečistim političkim biografijama biti trajno upisana velikim crnim slovima.

Dakle, nova koaliciona vladajuća šestorka nije učinila ništa na planu promicanja prava čovjeka i demokratskih, socijalnih i političkih sloboda godinu dana od preuzimanja vlasti, već nastavljaju s kultom sličnosti u odnosu na svoje mračne prethodnike.

Istovremeno, Hrvatski helsinški odbor, da bi prikrio svoju suodgovornost za tragičnu smrt g. Milana Levara i poradi samoreklamerstva, dodjeljuje njegovom maloljetnom sinu nekakvu nagradu, pretvarajući ga u novu metu, bezobzirno prikrivajući svoju ulogu u višegodišnjem prikrivanju događaja u Gospiću.

No, treba reći da je g. Levar ostavio iza sebe u pismenoj formi svoja gorka iskustva i razočaranja sa HHO-om, gdje je zapisao da je od njegovih ljudi bio prevaren i izigran, pa ga je nužda i smrtna opasnost natjerala da se obrati za potporu i pomoć jednoj “marginalnoj” političkoj stranci čiji su dužnosnici bili ubijani bez ikakve reakcije HHO-a i institucija pravne države do dana današnjeg.

Na dan ljudskih prava, zadnji u dvadesetom stoljeću, Hrvatska još uvijek nije postala državom ljudskih prava što je zasluga Tuđmana i svih onih koji su mu jučer minutom šutnje odali počast u hrvatskom Saboru.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861