Večernji list: 10. 12. 2000.
SMRĆU BRITANSKOG LORDA ALDINGTONA PADA SUDSKA ZABRANA POVJESNIČARU TOLSTOYJU DA PROGOVORI O BRITANSKOJ KRIVNJI ZA RATNI ZLOČIN
ISTINA O BLEIBURŠKOM POKOLJU MOŽE NA SVJETLO DANA!
LONDON: Željko Toth
Afera o britanskoj odgovornosti za izručenja Hrvata, Kozaka i drugih protivnika komunizma koji su po završetku Drugoga svjetskog rata stigli do Austrije, ali su ih Britanci izručili njihovim neprijateljima Titu i Staljinu, dobiva novi zaokret u Britaniji. Jedna od ključnih figura u aferi, lord Aldington, umro je u četvrtak od raka.
Grof Tolstoy je u razgovoru za “Večernji list” davno najavio da je pronašao nove dokaze o britanskoj, pa i Aldingtonovoj odgovornosti, ali da ih zbog sudske zabrane ne smije objaviti. Aldingtonovom smrću sudska zabrana prestaje, a u povodu toga Tolstoy nam je rekao: “Nije za vjerovati da je svijet
tako nepravedno organiziran da osobe kao Aldington mogu izbjeći odgovornost za ubojstva, ali on sada odgovara za ratne zločine pred svojim bogom”.Londonski “Times” najavljuje kako je “Aldingtonova smrt oslobodila Tolstoya” od sudskog ušutkavanja te da bi mogao ponovno progovoriti o tragičnim događajima na Bleiburgu.
Britanski povjesničar grof Nikolai Tolstoy, koji je desetljećima istraživao sve moguće povijesne izvore u potrazi za istinom o poslijeratnim zločinima (stručnjaci procjenjuju da su partizani pobili više od 200.000 izručenih Hrvata), ustvrdio je da su na britanskoj strani bili najodgovorniji Harold Macmillan, Churchillov izaslanik u središnjoj Europi, i brigadir Toby Low, koji je kasnije postao ministar i predsjednik Konzervativne stranke te je dobio titulu i postao lord Aldington.
Tolstoy je javno optužio Aldingtona i Macmillana za odgovornost u ratnom zločinu. Macmillan je u međuvremenu umro, a Aldington je tek nakon dugoga krzmanja tužio Tolstoya za klevetu. Aldingtonu su na suđenju pomagali moćni prijatelji iz establishmenta, pa i tako što su iz arhiva “nestajali” dokumenti potrebni za Tolstoyevu obranu.
Sud je presudio da je Tolstoy oklevetao Aldingtona i osudio ga na najveću ikad izrečenu kaznu da mora platiti milijun i pol funti (18 milijuna kuna) odštete. Uz to je sud zabranio Tolstoyu da ikada išta iznosi o Aldingtonovoj odgovornosti za izručenja sve dok je on živ.