Odajući počast prije godinu dana preminulom predsjedniku Hrvatske, država je položila vijence na njegov grob, cijeneći funkciju, a povijesti ostavljajući da o pokojniku dade konačne ocjene. Vijence su položili predstavnici Sabora i Vlade, ali ne u prvom postavu. Delegacije su vodili potpredsjednici. Državni su funkcionari, od predsjednika Mesića do vicepremijera Granića, pokušali balansirati, tvrdeći da je Tuđman imao dobrih i loših strana. Javnost mu priznaje činjenicu da je bio na čelu u procesu državnog osamostaljenja i oslobađanja zemlje. Ali nakon što je u proteklu godinu dana imala priliku zaviriti u samu utrobu te vlasti, Hrvatska prema Tuđmanu gaji danas pretežno negativne emocije.

Obilježavanje obljetnice Tuđmanove smrti zato se svelo uglavnom na manifestacije njegove stranke, sada raspadajućeg HDZ-a, te raznih desničarskih krugova. U organizaciji HDZ-a oko grobnice na Mirogoju okupilo se više tisuća članova i simpatizera te stranke te predstavnika braniteljskih udruga. Oni su skandirali Tuđmanu, tražili da ustane, klicali: “HDZ, vrati se!” i vrijeđali aktualnu vlast. Platforma za miting nad grobom artikulirana je na HDZ-ovoj komemoraciji. Tom je prilikom Franjo Tuđman tituliran kao temeljni kamen današnje Hrvatske te najvažnija ličnost u svekolikoj hrvatskoj povijesti. Autizam je bio potpun, pa je pokojni mrgud s Pantovčaka proglašen humanistom, velikim pobornikom zaštite Ijudskih i manjinskih prava te Ijubiteljem slobode medija.

Što je, dakle, ostalo od Tuđmana? Samo godinu dana nakon smrti oko imena prvog predsjednika Hrvatske okupljaju se tek radikalno desne snage. Svi su drugi okrenuli leđa. Htio je biti tata svih Hrvata veliki ujedinitelj, sebe je vidio kao pomiritelja ukupnog hrvatskog korpusa, domovinske i iseljene Hrvatske, Hrvata s ove i s one strane granice, “djece partizana i ustaša”, središte hivatstva. Ali nije postao točka okupljanja. Na Franju Tuđmana danas se poziva tek njegova stranka te desničarski bukači i politički mračnjaci, oni koji se umjesto Poglavnikovim sada kite poglavarevim perjem. Samo oni još u njemu vide svoj uzor, svoj autoritet, zastavu. Ta činjenica predstavlja možda najteži Tuđmanov poraz.